Smeđa iglica

Karakteristike

Smeđa iglica (Geranium phaeum L.) je trajna zeljasta biljka iz porodice iglica (Geraniaceae). Stabljika je uspravna, tanka, bridasta, u gornjem dijelu malo razgranata, obrasla stršećim dlakama, visoka 20-70 cm. Rizom je vertikalan ili ukošen, debeo oko 1 cm. Listovi su okruglasto bubrežastog oblika, široki do 10 cm, podijeljeni na nazubljene režnjeve, obično prekriveni smeđim mrljicama, na licu rijetko dlakavi, naličje je golo ili samo kod nervature maljavo. Prizemni listovi skupljeni su u rozeti, donji listovi su na oko 10-30 cm dugim peteljkama a gornji su sjedeći. Cvjetovi su pojedinačni, dvospolni, veliki oko 15 mm, smješteni na dugim stapkama. Čašku čine pet ovalnih lapova dužine 6-11 mm, vjenčić je sastavljen od pet tamnoljubičastih, pri osnovi bijelih latica koje su duge oko 1 cm,široke 5-10 mm, povučene prema unatrag. Prašnika ima 10. Cvatu od svibnja do kolovoza. Plod je oko 2-2,5 cm duga kapsula sa golim ili kratko dlakavim kljunom, raspada se na 5 dijelova a sadrži glatki, svijetlosmeđe sjemenke.

Dobra je medonosna biljka, pčelama daje nektar i pelud.

Stanište i uzgoj

Rasprostranjena je u južnoj i srednjoj Europi. Raste pojedinačno ili u većim skupinama na vlažnim i sjenovitim mjestima, na hranjivom, pjeskovitom ili ilovastom tlu, u svijetlim listopadnim šumama i šikarama, uz rubove šuma ili na livadama, u nizinskom i brdskom pojasu.

Opisani varijeteti su:

• var. phaeum – latice su purpurnosmeđe do crnoljubičaste ili svijetlocrvenosmeđe, rijetko sasvim bijele
• var. fuscum – latice su tamnocrvenosmeđe, lisne plojke imaju crne mrlje
• var. lividum – prljavoljubičaste latice koje na osnovi imaju ljubičastu mrlju

Uzgaja se kao ukrasna biljka u vrtovima, značajni kultivari su

• “Album” – bijeli cvjetovi, antere su svijetložute
• “Joan Baker” – cvjetovi su svijetlomodroljubičasti, u sredini tamniji, promjera do 2,5 cm, naraste do 90 cm visine
• “Langthorne’s Blue” – ljubičastomodri cvjetovi
• “Lily Lovell” – cvjetovi su svijetloljubičasti kao cvjetovi sljeza, forma krupnijeg rasta, listovi su svijetlozeleni
• “Majus” – cvjetovi su krupni i biljka je viša
• “Margaret Wilson” – listovi su snažni, žućkastobijeli
• “Samobor” – listovi su zeleni i tamnije zelenkastosmeđi
• “Taff’s Jester“, “Variegatum” – listovi su svijetložuti do zeleni s purpurnozelenom do kestenjastom mrljom

Etimologija

Latinsko ime roda Geranium potječe od grčke riječi geranos (ždral), zbog kljunastih plodova. Ime vrste phaeum znači crvenosmeđ.^[1] Na stranim jezicima nazivi su dusky crane’s-bill, mourning widow, black widow (eng.), Braune Storchschnabel (njem.), géranium livide, géranium brun (fr.), geranio stellato (tal.), rjavordeča krvomočnica (slo.).

Galerija fotografija

Literatura

1. Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
2. W. George Schmid, (2002.), An encyclopedia of shade perennials, Portland: Timber Press
3. Čedomil Šilić, (1987.), Šumske zeljaste biljke, Sarajevo: Svjetlost
4. Sergej Forenbacher, (2001.), Velebit i njegov biljni svijet, Zagreb: Školska knjiga