Šljiva Prunus domestica

Carstvo:
Red:
Rosales
Porodica:
Vrsta:
Prunus domestica

Karakteristike

Šljiva (Prunus domestica L.) je listopadno stablo iz porodice ruža (Rosaceae). Stablo je razgranate krošnje i naraste do 10 metara visine. Kora je u mladosti glatka, siva do sivosmeđa, prekrivena bjelkastim lenticelama, kasnije je izdužno ispucana. Izboji su zelenkasti, na sunčanoj strani crvenkasti, maljavi ili goli. Pupovi su stožasti, ušiljeni, prekriveni tamnosmeim ljuskama koje su dlakave na rubu. Listovi su naizmjenični, jednostavni, nalaze se na 1-2 cm dugim peteljkama, dugi su 5-10 cm, široki 2-5 cm, ovalni, tupasti ili ušiljenog vrha, na rubu sitno nazubljeni, na licu tamnozeleni i goli, naličjle je svjetlije, maljavo ili gotovo golo. Cvjetovi su pravilni, dvospolni, promjera oko 2,5 cm, pojedinačni su ili po 2-3 zajedno, nalaze se na oko 0,5-2 cm dugim peteljkama. Ocvijeće im je dvostruko, sastavljeno od čaške koju čine pet okruglastih lapova i vjenčića koji čine pet bijelih, duguljastojajastih latica. Prašnika ima više, prašničke niti su bijele, prašnice su žute. Tučak je jedan s obraslom plodnicom. Cvate oko 4-5 dana u travnju za vrijeme listanja. Plodovi su ovalne koštunice duge oko 2-7,5 cm, plave, žute ili crvene boje, sočnog, zelenkastožutog mesa koje se lako odvaja i tvrde, plosnate, gotovo glatke koštice. Vrijeme dozrijevanja plodova ovisi o sorti.

Dobra je medonosna biljka, u fazi cvatnje pčele masovno salijeću cvjetove, sakupljajući nektar i pelud. Dnevni unos može biti 2-3 kg po košnici, prinos na jednom hektaru može biti do 80 kg meda.[1]

Uzgoj

Razmnožava se sjemenom te vegetativno cijepljenjem. Šljivama odgovaraju položaji povišenih i prozračnih zemljišta zbog strujanja zraka, u dolinama i na vlažnim zemljištima znaju podlijeći bolestima. Berba se obavlja trešnjom stabala ispod kojih prethodno postavimo najlon te se šljive ručno sakupljaju.

Najpoznatija sorta je bistrica (požegača, mađarica) – plod joj je srednje krupne veličine i plave boje. Kasno rađa, tokom rujna. Odlične je jestivosti u svježem stanju i za prerađivanje u kompote, izradi rakije i drugo.

Etimologija

Latinski naziv roda Prunus dao je otac taksonomije Carl Linnaeus 1737. Porijeklo mu je grčka riječ prounon a označava stablo šljive.[2] Ime vrste domestica znači udomaćena. Na stranim jezicima nazivi su plum (eng.), Pflaume (njem.), prunier (fr.), susino europeo, prugno europeo (tal.), ciruelo europeo (špa.), ameixeira-europeia (port.), sliva (slo.).

Upotreba

Jestivi su plodovi. Najčešće se jedu sirovi, osušeni ili se koriste za izradu pekmeza i rakija. U obliku osušenog voća vrlo su djelotvorne kao sredstvo za pražnjenje crijeva kod nedovoljne fizičke aktivnosti i lošeg načina prehrane starijih osoba.

Galerija fotografija

Podijeli