Slanutak

Karakteristike

Slanutak (Cicer arietinum L.) je jednogodišnja zeljasta biljka iz porodice mahunarki (Fabaceae). Stabljike su uspravne, razgranate, u donjem dijelu drvenaste, narastu do 80 cm visine. Listovi su nasuprotni, složeni, neparno perasti, sastavljeni od 6-7 parova malih, okruglastih lisaka koje su na kratkim peteljkama i nazubljenih su rubova. Pri bazi imaju vrlo male palistiće. Cvjetovi su dvospolni, nepravilni, nalaze se na kratkim stapkama, rastu pojedinačno u pazušcima listova. Dvosutrkog su ocvijeća, čaška je svijetlozelena, s kratkim zupcima. Vjenčić je bijele boje, tučak ima nadraslu plodnicu. Prašnika je deset, svi su srasli u cijev osim jednog koji je slobodan. Plodovi su male, mjehurasto napuhnute mahune od kojih svaka sadrži tek jednu ili dvije blijedožute, okruglaste sjemenke.

Jedna je od najstarijih uzgajanih kultura. Poslije soje i graha u svjetskoj proizvodnji, treća je najčešća mahunarka u uzgoju.

Kalendar sjetve i sadnje

Tablica prikazuje okvirno vrijeme sjetve, presađivanja i očekivanu berbu kroz mjesece, prilagođeno za kontinentalnu klimu.

Etimologija

Latinsko ime roda Cicer antičko je ime za slanutak, potječe vjerojatno iz praindogermanske oznake za mahunu. Ime vrste arietinum potječe od latinske riječi aries (ovan) te ukazuje na sličnost proklijale sjemenke s glavom ovana u profilu.^[1] Na stranim jezicima nazivi su chickpea (eng.), Kichererbse (njem.), pois chiche (fr.), cece (tal.), garbanzo (špa.), grão-de-bico (port.), čičerika (slo.).

Uzgoj

Slanutak uzgajamo kao i svaku drugu mahunarku. Na proljeće u dreniranu zemlju sijemo sjeme koje prema potrebi zalijemo. Nezgodno je jedino čišćenje nakon berbe zato što svaka mahuna sadrži tek po jedno sjeme, što može biti gnjavaža za čistiti.

Upotreba

Slanutak je odličan u kuhinji jer osim što je kao mahunarka vrlo nutritivan, zbog blagog okusa odlično sa slaže sa mnogo namirnica. Suhi slanutak potrebno je kuhati i 2 sata, dok je namočeni slanutak preko noći gotov za 45 minuta. Najpoznatija upotreba u svjetskoj kuhinji je kao falafel, a radi se tako da se kuhani slanutak samelje i uz dodane razne začine, oblikuje u male kuglice i zapeče na ulju. Kuhani slanutak možemo koristiti i kao grickalicu dodajući samo neki začin (mljevene chili papričice, shoyu…). Slanutak možemo jesti sirov tako da ga stavimo klijati u malo vode.

Mladi listovi također su jestivi kao kuhano povrće.

Galerija fotografija

Literatura

1. Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"