Sladun

Karakteristike

Sladun (Quercus frainetto Ten.) je listopadno stablo iz porodice bukva (Fagaceae). Naraste do 25 m visine tvoreći široku i gustu, okruglastu krošnju. Promjer debla je oko 1 metar, kora je tanka, svijetlosiva, kasnije s uzdužnim i poprečnim pukotinama. Mlade grane su debele i gusto prekrivene dlačicama, pupoljci su krupni, dlakavi, žućkastosmeđi do sivkasti. Listovi su naizmjenični, jednostavni, obrnuto jajasti, dugački do 20 cm, široki 6-12 cm, simetrično urezani, na licu su zeleni, naličje je mekano dlakavo, nalaze se na vrlo kratkim, dlakavim peteljkama dugima 3-8 mm. Ujesen se suše no ostaju na stablu sve do proljeća. Cvjetovi su jednospolni i jednodomni, muški cvjetovi su skupljeni u rese duge do 12 cm, ženski cvjetovi su sjedeći ili se nalaze na vrlo kratkoj, dlakavoj stapci, skupljeni su na vrhovima grančica. Cvate istodobno s listanjem u travnju i svibnju. Žirevi su jajasti, dugi 1,5-3 cm, široki oko 1 cm, dvostruko ili trostruko su duži od kapice koja je siva i prekrivena hrđavožućkastim dlakavim ljuskama. Dozrijevaju ujesen iste godine.

Stanište

Rasprostranjen je u jugoistočnoj Europi i Maloj Aziji. Raste u brdskom pojasu, odgovaraju mu sunčana i topla staništa, suha i dublja tla kiselkaste reakcije. Razmnožava se sjemenom.

Etimologija

Latinsko ime roda Quercus bilo je ime kod Rimljana za hrast. Vjerojatno potječe od keltske riječi quer (lijepo) i cuer (drvo), ili iz grčke riječi kerchein (hrapav), zbog kore.^[1] Ime vrste frainetto je tipografska pogreška koja nikad nije ispravljena, izvorno bi trebalo biti farnietto što znači mali hrast.^[2] Na stranim jezicima nazivi su Hungarian oak, Italian oak (eng.), Ungarische Eiche (njem.), chêne de Hongrie (fr.), farnetto (tal.), roble de Hungría (špa.), panonski hrast (slo.).

Upotreba

Jestivi su žirevi, potrebno ih je temeljito kuhati uz odlijevanje vode, peći ili samljeti u brašno.^[3]

Galerija fotografija

Literatura

1. Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
2. ”www.actaplantarum.org/acta/etimologia.php?p=1&o=1,0,0,0,0,0,1,2,3,4,5&n=f”
3. Ljubiša Grlić, (1990.), Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, Zagreb: August Cesarec
4. Čedomil Šilić, (1990.), Atlas drveća i grmlja, Sarajevo: Svjetlost
5. Emilija Vukićević, (1987.), Dekorativna dendrologija, Beograd: Naučna knjiga

Autorska prava fotografija

• Esculapio
• Radomił Binek
• Byrain