Sjetvena grbica
Lepidium sativum
Karakteristike
Sjetvena grbica ili kres salata (Lepidium sativum L.) je jednogodišnja biljka iz porodice kupusnjača (Brassicaceae). Stabljika je uspravna, tanka, u gornjem dijelu razgranata, naraste do 60 cm visine. Listovi su nepravilno perasti, čine ih brojni uski, svijetlozeleni listići različitih oblika. Cvjetovi su dvospolni, sitni, bijeli, skupljeni u grozdaste cvatove na vrhovima stabljika. Cvatu od svibnja do srpnja. Plod je komuška koja sadrži sitne svijetlosmeđe sjemenke.
Uzgoj
Smatra se da je porijeklom iz jugozapadne Azije. Kod nas rijetko raste samoniklo uz puteve, rijeke i na travnjacima.
Uzgaja se u vrtovima, premda se još češće uzgajaju klice na prozorima. Sjeme se sije u male tanjuriće ili u specijalizirana klijališta, i uz dvokratno prskanje vodom salata za tjedan dana naraste do nekoliko centimetara visine.
Etimologija
Latinsko ime roda Lepidium potječe od grčke riječi lepis, dem. lepidion (ljuska), zbog izgleda plodova nekih vrsta. Ime vrste sativum znači sjetven, kultiviran.[1] Naziv kres potječe od stare njemačke riječi cresso (oštar, ljutkast). Na stranim jezicima nazivi su garden cress, poor man’s pepper (eng.), Gartenkresse (njem.), cresson alénois, passerage cultivée (fr.), mastruzzo, masturzio d’orto, crescione inglese, crescione dei giardini (tal.), mastuerzo, lepidio, berro hortelano (špa.), agrião de jardim, mastruço (port.), vrtna kreša, vrtna draguša (slo.).
Upotreba
Jestivi su mladi nadzemni dijelovi biljke, beru se prije cvatnje i vrlo su ukusni, blago ljutkastog okusa. Koriste se najbolje sirovi u salatama i sendvičima, premda ih se također može dodavati varivima ili drugačije prema želji. Sadrže oko 170-190 mg% vitamina C i oko 10 mg% karotina. Sjemenke mogu služiti kao začin, također su ljutkastog okusa.[2]
Galerija fotografija
Literatura
- Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
- Ljubiša Grlić, (1990.), Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, Zagreb: August Cesarec
