Sjajnolisni zvončić Campanula persicifolia

Carstvo:
Red:
Asterales
Porodica:
Vrsta:
Campanula persicifolia
Sinonimi:
Campanula crystallocalyx Adamovic, Campanula dasycarpa Kit., Campanula linifolia L., Campanula vesula All., Rapunculus persicifolius (L.) Fourr.

Karakteristike

Sjajnolisni zvončić (Campanula persicifolia L.) je trajna zeljasta iz porodice zvončića (Campanulaceae). Stabljika je uspravna, vitka, jednostavna ili slabo razgranata, naraste 30-100 cm visine. Listovi su naizmjenični i rijetki, jednostavni, uski i duguljasti, dugi 1,5-9 cm, goli, sasvim sitno nazubljeni i povijeni na rubovima, na licu tamnozeleni, naličje je svjetlije, suženi su u dugu peteljku. Cvjetovi su dvospolni, krupni, veliki 2,5-4 cm, nalaze se na 1-2 cm dugim stapkama. Čaška je gola, ima pet ušiljenih listića, vjenčić je širokozvonast, svijetloljubičaste boje. Prašnici su bijeli, kratki, ima ih 5, tučak je dug kao vjenčić. Cvate u lipnju i srpnju. Plod je kapsula koja ima rupice u gornjem dijelu, sadrži smeđe, ovalne sjemenke.

Dobra je medonosna biljka, pčele rado posjećuju cvjetove na kojima sakupljaju nektar i pelud.

Stanište

Rasprostranjena je u gotovo cijeloj Europi, u zapadnoj i sjevernoj Aziji. Raste na polusjenovitim staništima, u listopadnim šumama hrasta kitnjaka i običnog graba, uz rubove šuma, ponegdje na livadama u nizinama i brdima.

Etimologija

Latinsko ime campanula potječe od umanjenice latinske riječi campana (zvončić).[1] Ime vrste persicifolia ukazuje na sličnost listova s listovima breskve (Prunus persica).[2]

Na stranim jezicima nazivi su peach-leaved bellflower (eng.), Pfirsichblättrige Glockenblume (njem.), campanule à feuilles de pêcher, campanule de Perse, bâton de Jacob (fr.), campanula con foglie di pesco (tal.), campanillas silvestres (špa.), breskovolistna zvončnica (slo.).

Galerija fotografija

Podijeli