Sivkastobijela sivka Berteroa incana

Carstvo:
Red:
Brassicales
Porodica:
Vrsta:
Berteroa incana

Karakteristike

Sivkastobijela sivka (Berteroa incana (L.) DC.) je jednogodišnja ili dvogodišnja zeljasta biljka iz porodice kupusnjača (Brassicaceae). Stabljike su uspravne, razgranate, u donjem dijelu odrvenjele, sivkastozelena, prekrivene gustim zvjezdastim dlačicama, narastu oko 30-80 cm visine. Listovi su lancetasti, dugi 3-10 cm, sjedeći, dlakavi, cjeloviti ili rijetko nazubljenog ruba. Cvjetovi su dvospolni, bijeli, sitni, skupljeni u grozdaste cvatove na vrhovima stabljike i grančica. Vjenčić ima bijele, duboko urezane latice. Prašnici su kratki, antere su žute. Cvatu od svibnja do listopada. Plod je ovalna, oko 0,5-1 cm duga komuška koja sadrži okrugle, glatke sjemenke. Dozrijeva od lipnja do rujna.

Medonosna je biljka, pčele ju salijeću cijeli dan, daje im nektar i cvjetni prah.

Stanište

Rasprostranjena je u Europi, Aziji, unešena je u Sjevernu Ameriku gdje se smatra invazivnim korovom. Raste na sunčanim zemljištima, na suhom, kamenitom ili pjeskovitom tlu, na oranicama, uz željezničke pruge, kraj puteva. Razmnožava se sjemenom.

Etimologija

Naziv roda Berteroa dan je u čast talijanskog botaničara imena Carlo Giuseppe Bertero (1789. – 1831.).[1] Ime vrste incana znači bjeličastosiv.[2]

Na stranim jezicima nazivi su hoary alyssum, false hoary madwort, hoary berteroa (eng.), Gewöhnlich-Graukresse (njem.), alysson blanc, bertéroa blanchâtre (fr.), navadni sivec (slo.).

Upotreba

Sjemenke sadrže oko 28% jestivog ulja, listovi su jestivi premda zbog izražene dlakavosti nisu ugodni za jelo.[3]

Galerija fotografija

Podijeli