Siva sunčanica Helianthemum canum

Carstvo:
Red:
Malvales
Porodica:
Vrsta:
Helianthemum canum
Sinonimi:
Cistus canus L., Helianthemum oelandicum ssp. canum (L.) Bonnier

Karakteristike

Siva sunčanica (Helianthemum canum (L.) Baumg.) je višegodišnja zeljasta biljka iz porodice bušina (Cistaceae). Stabljike su uspravne, polegnute ili uzlazeće, jako razgranate, gusto pustenaste, narastu oko 10-20 cm. Listovi su jednostavni, jajoliko lancetasti ili linearni, klinaste osnove, ušiljeni, dugi 1-3 cm, široki 2-5 mm, cjelovita i usko previnuta ruba, na licu tamnozeleni, na naličju dlakavi i sivkasti, suženi u peteljku. Cvjetovi su dvospolni, pravilni, promjera 1-1,5 cm, pojedinačni ili skupljeni po 2-15 u rahle ili guste paštitaste cvatove. Ocvijeće je dvostruko, čaška ima pet široko jajolikih, lapova, pustenih i s dugim svilenastim dlakama, dvostruko kraćih od latica. Vjenčić je sastavljen od pet žutih, obrnutojajastih latica dugih oko 4-8 mm koje brzo otpadaju. Prašnici su mnogobrojni, nadvisuju jedan tučak koji je s nadraslom, vunenasto dlakavom plodnicom. Cvate u svibnju i lipnju. Plod je svijetlosmeđa kapsula, sadrži nekoliko crvenosmeđih sjemenki.

Stanište

Rasprostranjena je u srednjoj, zapadnoj i južnoj Europi, u sjevernoj Africi. Raste na suhim travnjacima, na sunčanim zemljištima siromašnim dušikom i bazične reakcije, od nizina do 1500 m nadmorske visine. Razmnožava se sjemenom i vegetativno reznicama ljeti. Varijabilna je vrsta.

Etimologija

Latinsko ime roda Helianthemum potječe od grčke riječi helios (sunce) i anthemon (cvijet) zbog jarko žutih cvjetova. Prvi zapis naziva roda dokumentirano je u djelu njemačkog botaničara Valeriusa Cordusa (1515. – 1544.), premda ga je prvi koristio francuski botaničar Joseph Pitton de Tournefort (1656. – 1708.). Ime vrste canum znači siv.[1] Na stranim jezicima nazivi su hoary rockrose (eng.), Graues Sonnenröschen (njem.), hélianthème blanc (fr.), eliantemo canuto, eliantemo candido (tal.),

Galerija fotografija

Podijeli