Siva ljepika

Karakteristike

Velikolisna ili siva ljepika (Adenostyles alliariae (Gouan) A.Kern.) je trajna zeljasta biljka iz porodice glavočika (Asteraceae). Stabljika je uspravna, jednostavna ali razgranata u cvatu, žljebasta, u donjem dijelu gola, u gornjem kratko dlakava, naraste oko 50-150 cm. Podanak je horizontalan ili kos, okruglast i čvornat. Listovi su krupni, veliki do 50 cm, trokutasti i srcoliko urezani, grubo nepravilno nazubljeni, kratko ušiljeni, na licu su tamnozeleni, hrapavi i obrasli dlakama, naličje je dlakavo. Prizemni listovi imaju peteljku, gornji listovi su naizmjenični i na kratkoj peteljci na čijoj osnovi su dvije uške, najviši listić je sjedeći. Cvjetovi su dvospolni, cjevasti, purpurnocrveni, skupljeni u oko 1 cm duge valjkaste cvatove a mnogobrojne glavice čine razgranate gronjaste cvatove. Ovojni listići su izduženi, tupo ušiljeni, goli i obično purpurno nahukani. Cvate od lipnja do kolovoza. Plod je oko 3 mm dug ahenij sa papusom.

Stanište

Rasprostranjena je u južnom i srednjem dijelu Europe. Staništa su joj polusjenovita i sjenovita mjesta, šume, vlažna i humusna tla bogata dušikom, u pretplaninskom i planinskom pojasu, kod nas do 1700 m nadmorske visine.

Etimologija

Naziv roda Adenostyles potječe od grčkih riječi adèn (žlijezda) i stylos (stup) zbog žlijezda na vratu tučka.^[1] Na stranim jezicima nazivi su Grauer Alpendost (njem.), adénostyle à feuilles d’alliaire, adénostyle à front blanc (fr.), cavolaccio alpino (tal.), calabacera, barba de algodón (špa.), dlakavai lepen (slo.).

Galerija fotografija

Literatura

1. Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
2. Radovan Domac, (1994.), Flora Hrvatske – Priručnik za određivanje bilja, Zagreb: Školska knjiga
3. Čedomil Šilić, (1987.), Šumske zeljaste biljke, Sarajevo: Svjetlost
4. Sergej Forenbacher, (2001.), Velebit i njegov biljni svijet, Zagreb: Školska knjiga

Autorska prava fotografija

• Jerzy Opioła
• Joan Simon
• Udo Schmidt
• Philipp Weigell