Širokolisna veprina Ruscus hypoglossum

Carstvo:
Red:
Asparagales
Porodica:
Vrsta:
Ruscus hypoglossum
Sinonimi:
Ruscus humilis Salisb.

Karakteristike

Širokolisna veprina ili mekolisna veprina (Ruscus hypoglossum L.) je višegodišnji zimzeleni grm iz porodice šparogovki (Asparagaceae). Stabljike su polegnute, jednostavne ili slabije razgranate, narastu do 60 cm visine. Kora im je svijetlozelena i uzdužno izbrazdana. Korijenov sustav je puzajuć, osrednje razvijen. Filokladiji su eliptični ili lancetasti, kožasti, mekani, dugi 4-9 cm, široki oko 1,5-4 cm, ušiljeni ali nemaju bodlju. Cvjetovi su sitni, zelenkastobijeli, neugledni, dugi oko 3 mm, nalaze se po 3-5 u pazušcima listova. Cvatu od ožujka do svibnja. Plod je jarkocrvena, okruglasta, sjajna boba promjera oko 8 mm, koja sadrži 1-2 svijetlosmeđe sjemenke. Dozrijevaju početkom jeseni no ostaju na biljci i tijekom zime.

Stanište

Rasprostranjena je u srednjoj i jugoistočnoj Europi, Maloj Aziji i sjevernoj Africi. Staništa su joj sjenovita mjesta, raste na humusnom tlu malo kisele reakcije, u listopadnim šumama, od nizina do pretplaninskih područja. Smatra se gotovo ugroženom i zaštićena je biljka. Razmnožava se sjemenom i vegetativnom.

Etimologija

Latinsko ime roda Ruscus staro je ime kod Rimljana za biljku, potječe od starogrčke riječi za kljun zbog sličnosti bodljikavog lista s kljunom neke ptice. Ime vrste hypoglossum potječe od grčkih riječi hypo (ispod) i glossa (jezik), zbog jezičastog oblika filokladija.[1] Na stranim jezicima nazivi su mouse thorn, spineless butcher’s broom, horse tongue lily (eng.), Stechende Mäusedorn, Stacheliger Mäusedorn, Dornmyrte (njem.), fragon faux houx, petit-houx (fr.), ruscolo maggiore, erba bonifica, pungitopo maggiore (tal.), rusco (špa.), širokolistna lobodika (slo.).

Srodne vrste

Srodna joj je bodljikava veprina (Ruscus aculeatus) koja ima bodljikave listove s bodljicom na vrhu.

Galerija fotografija

Podijeli