Sibirski brijest
Ulmus pumila
Karakteristike
Sibirski brijest (Ulmus pumila L.) je listopadno stablo iz porodice brijestova (Ulmaceae). Naraste 3-20 metra visine tvoreći gustu i okruglastu krošnju. Deblo je promjera do 80 cm, kora je tamnosiva i u starosti uzdužno ispucana. Grančice su tanke, gole ili dlakave. Listovi su naizmjenični, ovalno eliptični, tek malo asimetrični pri osnovi, kožasti, dugi 3-7 cm, široki 2-3 cm, nazubljenih rubova, nalaze se na peteljci dugoj 4-6 mm. Ujesen poprime žutu boju prije nego što otpadnu. Cvate u veljači i ožujku. Plod je ovalna perutka promjera 10-14 mm, u sredini se nalazi jedna sjemenka okružena krilcem koje je malo urezano s vanjske strane. Dozrijeva u travnju i svibnju.
Stanište
Rasprostranjen je u središnjoj i istočnoj Aziji. Uzgaja se kao ukrasna biljka širom svijeta. U dijelovima Sjeverne i Srednje Amerike raširila se i danas se ponegdje smatra invazivnom vrstom. Odgovara mu sunčano ili polusjenovito stanište, prema tipu zemljištu je skroman. Otporan je na niske temperature i na sušu, na gradska onečišćenja, može ga se orezivati. Brzog je rasta, živi do 150 godina. Razmnožava se sjemenom.
Etimologija
Naziv roda Ulmus bio je kod Rimljana naziv za stabla. Imev rste zpumilia znači nizak, mali. Na stranim jezicima nazivi su Siberian elm, Asiatic elm, dwarf elm (eng.), Sibirische Ulme, Zwerg-Ulme (njem.), orme de Sibérie (fr.), olmo siberiano (tal.), olmo de Siberia (špa.), sibirski brest (slo.), sitnolisni brest (sr.).
Galerija fotografija
Literatura
- Emilija Vukićević, (1987.), Dekorativna dendrologija, Beograd: Naučna knjiga
