Sibirska borovnica Lonicera caerulea

Carstvo:
Red:
Dipsacales
Vrsta:
Lonicera caerulea
Sinonimi:
Caprifolium caeruleum (L.) Lam., Isika coerulea (L.) Medik., Lonicera pallasii Ledeb.,

Karakteristike

Sibirska borovnica, haskap ili modra kozokrvina (Lonicera caerulea L.)  je listopadni grm iz porodice kozokrvina (Caprifoliaceae). Naraste do 2 m visine, do 150 cm u širinu. Kora je tamno ili sivosmeđa. Pupoljci su crvenosmeđi i jajasti. Listovi su nasuprotni, jednostavni, jajoliki, dugi 3-8 cm, široki 1-3 cm, plavkastozeleni, nalaze se na do 5 mm dugoj peteljci. Cvjetovi su dvospolni, svijetložuti ili žućkastobijeli, veliki oko 10-15 mm, skupljeni po dvoje. Cvatu u svibnju i lipnju. Plod je plava, cilindrična boba duga oko 1 cm i široka oko 5 mm, dozrijeva u svibnju.

Stanište

Rasprostranjena je u Europi, u dijelovima Azije i Sjeverne Amerike. Kod nas raste u mješovitim šumama (bukva, jela, planinski bor) no uglavnom se uzgaja zbog jestivih plodova. Razmnožavanje se vrši reznicama ljeti. Nije samooplodna vrsta i potrebno je saditi barem dvije biljke. Biljkama odgovara polusjenovito ili svijetlo mjesto, tlo pjeskovita, dobro drenirana tla bogata humusom, otporne su na hladne temperature do -45°C. Životni vijek im je do 30 godina.

Etimologija

Latinski naziv rod Lonicera dobio je u čast njemačkom botaničaru Adamu Loniceru (1528. – 1586.). Ime vrste caerulea znači plav, zbog plavih plodova.[1]  Na stranim jezicima nazivi su honeyberry, blue-berried honeysuckle, bluefly honeysuckle, sweetberry honeysuckle (eng.), Blaue Heckenkirsche, Blaue Doppelbeere (njem.), chèvrefeuille bleu (fr.), caprifoglio turchino (tal.), madreselva azul (špa.), sibirska borovnica (slo., sr.).

Upotreba

Jestivi su plodovi, ugodnog su okusa nalik na borovnice. Konzumiraju se sirovi ili se prerađuju u džemove, sokove i druge pripravke.

Galerija fotografija

Podijeli