Shiitake
Lentinula edodes
Karakteristike
Shiitake ili mirisna aniska (Lentinula edodes (Berk.) Pegler) je jestiva gljiva iz porodice Marasmiaceae. Klobuk je okruglog oblika, promjera 5-12 cm, u početku ispupčen, kasnije postane spljošten, tjeme je tamnosmeđe. Listići su gusti i tanki, bijele ili svijetlosmeđe boje, prirasli uzlazno. Stručak je tvrd, valjkast ili rjeđe trbušasto zadebljan, zakrivljen, bijele boje, dug 3-6,5 cm, širok 1-2 cm. Meso je bijelo, tvrdo i žilavo, slabo izraženog ali ugodnog mirisa.
Stanište
Prirodno je rasprostranjena na području istočne Azije (Kina, Japan). Raste u skupinama na odumrlim listopadnim stablima. U svijetu se vrlo često uzgaja, u Aziji se uzgaja već dvije tisuće godina. Može rasti gotovo cijele godine. Uzgaja se na trupcima mekog ili tvrdog drveta (pitomi kesten, topola, hrast, javor, bukva) ili na supstratu od piljevine.
Etimologija
Latinsko ime roda Lentinus potječe od latinskih riječi lent (savitljiv ) i inus (odnositi se na, pripadati).[1] Ime shiitake japanska je složenica od riječi shii (japanski naziv za stablo Castanopsis cuspidata iz porodice bukva koje se koristi kao podloga za uzgoj gljive) i take (gljiva). Na stranim jezicima uglavnom je poznata kao shiitake, s nekoliko iznimka – lentin du chêne (fr.), užitni nazobčanec (slo.).
Upotreba
Shiitake je vrlo cijenjena gljiva radi svojih nutritivnih i ljekovitih svojstava. Može se jesti sirova, kuhana, može se sušiti, kiseliti itd. Jestiva je cijela gljiva sa stapkama, jedino su one tvrde te ih je potrebno kuhati.
Sadrže bjelančevine, minerale (kalij, kalcij, magnezij, selen, sumpor, željezo), vitamin B skupine, vlakna. Vrlo su ljekovite gljive koje pojačava imunobiološki obrambeni sustav, pokazuju antivirusno i antitumorsko djelovanje, snizuju razinu kolesterola u krvi čime spriječavaju arteriosklerozu i jačaju elastičnost krvnih žila.[2]
