Preskoči do glavnog sadržaja

Santolina

Santolina chamaecyparissus

Karakteristike

Santolina (Santolina chamaecyparissus L.) je mali vazdazeleni grmić iz porodice glavočika (Asteraceae). Stabljike su uspravne ili uzdižuće, sivkastozelene, narastu do 50 cm visine i širine. Listovi su naizmjenični, bujni, perastorazdijeljeni, također sivkastozelene boje. Cvjetovi su dvospolni, skupljeni u guste glavičaste cvatove jarkožute boje, rastu na vrhovima stabljika. Cvate od lipnja do kolovoza kad ih posjećuju brojni kukci. Plod je roška bez papusa.

Stanište

Prirodno je rasprostranjena na području zapadnog i središnjeg Mediterana. Drugdje se uzgaja kao ukrasna biljka, možemo je naći u kamenjarima i parkova gradova. Odgovara joj toplo i sunčano mjesto, dobro drenirana zemlja. Ne podnosi zemljišta koja zadržavaju vodu. Otporna je na hladne temperature do -15 °C. Orezuje se u rano proljeće da zadrži oblik.

Etimologija

Latinsko ime roda Santolina potječe od latinskih riječi sanctus (svet) i linum (lan), na temelju starog nazive jedne vrste u rodu. Prema drugom izvoru umanjenica je od latinske riječi santonicum (grč. santonion), naziva za galsku oblast Santoni, gdje je stanovao jedan narod i gdje je ova biljka često rasla.[1] Imenom vrste chamaecyparissus ukazuje se na sličnost santoline s biljkama roda pačempresa (Chamaecyparis). Na stranim jezicima nazivi su cotton lavender (eng.), Graues Heiligenkraut (njem.), santoline petit cyprès (fr.), santolina cipressina (tal.), abrótano hembra (špa.), navadni nemški rožmarin (slo.).

Upotreba

Listovi su aromatični, mogu se koristiti kao začin umacima, varivima i sl.

Korisna je i za sprečavanje moljaca u ormarima.

Galerija fotografija

Pregled lokacija