Ruska maslina Elaeagnus angustifolia

Karakteristike

Ruska maslina, dafina ili uskolisna zlolesina (Elaeagnus angustifolia L.) je listopadni grm ili niže stablo iz porodice zlolesina ili dafina (Elaeagnaceae). Uspravnog je rasta, naraste do 7 m visine tvoreći gustu krošnju. Kora je smeđa, duboko izbrazdana. Mlade grane su bjelkastosrebrne, kasnije postanu tamnosmeđe s uzdužnim pukotinama, prekrivene su trnovima. Listovi su naizmjenični, lancetasti, srebrnasti na obje strane, dugi 4-9 cm, široki 10-25 mm, nalaze se na kratkoj, srebrnastoj peteljci dužine 4-8 mm, cjelovitih su rubova, malo valoviti. Cvjetovi su dvospolni, nalaze se na kratkim drškama, pojedinačni su ili skupljeni po 2-3 u pazušcu listova, mali su, mirisni, promjera oko 1 cm, imaju četiri žute latice. Počinju cvasti u svibnju i traju oko mjesec dana. Plodovi su ovalne narančastocrvene koštunice dužine oko 1 cm, sadrže jednu izduženu smeđu sjemenku. Dozrijevaju u kolovozu i rujnu, ostaju na stablu kroz zimu.

Stanište

Rasprostranjena je biljka u dijelovima Europe, u zapadnoj i srednjoj Aziji, u Sjevernu Ameriku je unešena, no pobjegla je iz uzgoja i danas se smatra invazivnom biljkom. Sadi se kao ukrasna biljka, cijenjena je kao medonosna biljka, pčelama daje nektar i pelud a i korisna je jer u tlu fiksira dušik.

Nema posebnih zahtjeva za određeni tip zemljišta. Odgovara joj posve sunčan položaj i dobro drenirano tlo, premda tolerira polusjenu i povremeno poplavljena područja. Otporna je na sušu i na niske temperature do -40°C, podnosi veće koncentracije soli u tlu, može se saditi na slatinama, otporna je i na onečišćenja zraka i prašinu.

Razmnožava se sjemenom koje zadržava klijavost tri godine, reznicama i položenicama. Relativno je brzog rasta, plodove počne stvarati nakon 4-5 godina. Iz panja brzo stvara nove izboje.

Etimologija

Latinski naziv roda Elaeagnus potječe od grčkih riječi elaia (maslina) i agnos (nevin), zbog sličnosti biljke s maslinom (Olea europaea) i konopljikom (Vitex agnus-castus). Ime vrste angustifolia znači uskolisnih listova.^[1] Na stranim jezicima nazivi su Russian olive, silver berry, oleaster, Persian olive, wild olive (eng.), Schmalblättrige Ölweide (njem.), olivier de Bohême, arbre d’argent, arbre du paradis, olinet, éléagne à feuilles étroites, chalef à feuilles étroites (fr.), olivagno, olivo di Boemia (tal.), árvore-do-paraíso, oleastro, oliveira-do-paraíso (port.),

Upotreba

Jestivi su plodovi, premda nisu sočni i slatkasto su brašnastog okusa. Jestivi su sirovi ili kuhani, da bi se konzumirali sirovi moraju posve dozrijeti. Može ih se prerađivati u džemove. Sjemenke su bogate uljem.

Drvo je tvrdo, smatra se lošije kvalitete i nema veću vrijednost, no dobro je kao drvo za ogrjev.

Galerija fotografija

Literatura

1. Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
2. Emilija Vukićević, (1987.), Dekorativna dendrologija, Beograd: Naučna knjiga, ISBN: 86-23-48000-7
3. Paola Lanzara, Mariella Pizzetti, Francesco De Marco, Hugh Young, (1978.), Simon & Schuster’s Guide to Trees: A Field Guide to Conifers, Palms, Broadleafs, Fruits, Flowering Trees, and Trees of Economic Importance, New York: Simon and Schuster, ISBN: 978-0671241254

Autorska prava fotografija

1. By Yuriy75 (Own work) [Public domain], via Wikimedia Commons
2. By AnRo0002 (Own work) [CC0], via Wikimedia Commons
3. By AnRo0002 (Own work) [CC0], via Wikimedia Commons
4. Stan Shebs [GFDL, CC BY-SA 3.0 or CC BY-SA 2.5], via Wikimedia Commons
5. I, Kenraiz [GFDL, CC-BY-SA-3.0 or CC BY-SA 2.5-2.0-1.0], via Wikimedia Commons
6. By Mykola Swarnyk (Own work) [CC BY-SA 3.0], via Wikimedia Commons
7. By Diako1971 (Own work) [CC BY-SA 4.0], via Wikimedia Commons