Rumena rumenika

Karakteristike

Rumena rumenika ili drijemnina (Lychnis flos-cuculi L.) je zeljasta trajnica iz porodice karanfila (Caryophyllaceae). Stabljika je uspravna i jednostavna ili malo razgranata, člankovita, ispod koljenaca ljepljiva, kratkih i rijetkih prileglih dlaka, ponekad crveno nahukana, naraste do 90 cm visine. Listovi su lancetasti i nasuprotno smješteni, gornji listovi su mnogo kraći od donjih. Cvjetovi su smješteni na izduženim stapkama i skupljeni u rahle cvatove na vrhovima stabljika. Cvjetne latice su roze ili rijetko kada bijele boje. Ima ih pet, no kako su duboko rascijepljene na prvi pogled izgleda kao da ih je puno više. Čaška je cjevasto zvonasta, velika 6-10 mm, gola, ima 10 širokih rebara, zupci su jajasti. Prašnika je deset. Cvatu od svibnja do kolovoza kada ih posjećuju kukci, posebno pčele koje sakupljaju nektar, pelud i propolis. Plod je oko 6-10 mm dug tobolac s pet izraženih zubaca na vrhu koji sadrži puno malih, crvenosmeđih, hrapavih, bubrežastih sjemenki hrapave površine.

Stanište

Prirodno je rasprostranjena na području Europe i u dijelovima zapadne Azije a u Sjevernoj Americi se smatra udomaćenom. Često je raširena na vlažnim livadama, uz potoke i rijeke, na nasipima, uz rubove šuma i šikara. Razmnožava se sjemenom. Uzgaja se i kao ukrasna biljka, razvijeno je više njenih kultivara.

Medenje

Pčele rado posjećuju cvjetove i rumenika se smatra dobrom medonosnom biljkom. Daje im dosta peluda tamne boje, nešto manje nektara i propolis. Med je boje limuna.^[1][2]

Etimologija

Latinsko ime roda Lychnis potječe od grčke riječi lychnos (svjetiljka), jer su se listovi rumenke (Silene coronaria, biljke koja je nedavno prebačena u zaseban rod), koristili kao fitilj za svjetiljke. Ime vrste flos-cuculi znači cvijet kukavice, zbog povezanosti početka vremena cvatnje sa pojavom kukavice.^[3] Na stranim jezicima nazivi su ragged-robin (eng.), Kuckucks-Lichtnelke (njem.), lychnis fleur de coucou, œillet des prés ou œil-de-perdrix (fr.), fior di cuculo (tal.), flor de cuclillo (špa.), kukavičja lučca (slo.).

Svrstana je u rod rumenika koji sadrži do 25 vrsta.

Upotreba

Zbog sadržaja saponina lihnidina smatra se slabo otrovnom biljkom. Izbjegavaju je i životinje na ispaši u svježem stanju.^[4]

Galerija fotografija

Literatura

1. Vjeroljub Umeljić, (2004.), U svijetu cvijeća i pčela: atlas medonosnog bilja, Split: Ilija Borković
2. Matija Bučar, (2008.), Medonosne biljke kontinentalne Hrvatske: staništa, vrijeme cvjetanja, medonosna svojstva, Petrinja: Matica hrvatska
3. Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
4. Ljubomir Mišić, Radomir Lakušić, (1990.), Livadske biljke, Sarajevo: Svjetlost
5. Sergej Forenbacher, (2001.), Velebit i njegov biljni svijet, Zagreb: Školska knjiga