Rujnica
Lactarius deliciosus
Karakteristike
Obična ili plemenita rujnica (Lactarius deliciosus (L. ex Fr.) S.F.Gray) je jestiva gljiva iz porodice Russulaceae. Klobuk je narančastocrvenkast, u početku izbočen, kasnije otvoren, plosnat s udubljenjem, u starosti ljevkast. Ima jasno izražene tamnije koncentrične krugove, mesnat je, mazav, gol, rub je podvijen, širok 5-15 cm. Listići su narančasti, na dodir postaju slabo zelenkasti, gusti, tanki, lomljivi, malo silazeći po stručku. Stručak je narančaste boje kao i klobuk, valjkast, u donjem dijelu uži i s plitkim rupicama, u početku je pun, kasnije postane šupalj, nema vjenčić, visok 3-8 cm, promjera 10-25 mm. Meso je blijedo do žućkastonarančasto, pod kožicom klobuka je narančasto, na zraku pozeleni, na prerezu pušta narančastocrveno mlijeko, tvrdo, ugodnog je slatkastog mirisa i okusa. Spore su eliptične, otisak je smeđe boje.
Stanište
Rasprostranjena je u gotovo cijeloj Europi, izuzev krajnjeg sjevera. Raste pojedinačno ili u skupinama od kraja ljeta do kasne jeseni od nizinskih do planinskih područja. Raste u crnogoričnim šumama (bor, smreka), grmljima, na šumskim čistinima, uz rubove šuma i šumske puteve. Voli rasti na kiselkastim tlima na travi i mahovini, pogotovo ispod bora i smreka.
Etimologija
Naziv roda Lactarius potječe od latinske riječi lac (mlijeko), zbog mliječnog soka koju gljive izlučuju kada se prerežu ili oštete. Ime vrste delicious potječe od latinske riječi delicia (užitak).[1] Naziv rujnica dobila je jer je najviše ima u mjesecu rujnu, ili prema mliječnom soku koje je rujne (crvene) boje. Drugi narodni naziv brinovka dobila je jer ju je narod često nalazio ispod brina (borovica, Juniperus communis).[2] Na stranim jezicima nazivi su saffron milk cap, red pine mushroom (eng.), Edel-Reizker, Echte Reizker (njem.), lactaire délicieux, rude (fr.), sanguinaccio, sanguinello, penneggiola, rossella (tal.), mízcalo, níscalo, robellón (špa.), sancha, tancha, pinheira, vaca-vermelha, míscaro, níscaro (port.), užitna sirovka (slo.).
Upotreba
Jestiva je gljiva, odlične kvalitete. Osim uobičajene pripreme kuhanjem, pečenjem, može se konzumirati i sirova, sušiti, kiseliti ili prerađivati u ekstrakt – gljive se kuhaju u vlastitom soku koji se pretoči u drugu posudu, malo posoli i zakuha dok ne postane kao sirup. Takav ekstrakt dodaje se drugim jelima prema želji.
Galerija fotografija
Literatura
- Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
- Kamilo Blagaić, (1931.), Gljive naših krajeva, Ljubljana: Jugoslovanska tiskarna
- Matija Josipović, (2012.), Gljive – vodič za prepoznavanje, Rijeka: Leo-commerce
