Raštika

Općenito

Raštika (Brassica oleracea var. acephala) je dvogodišnja zeljasta biljka iz porodice kupusnjača (Brassicaceae). Stabljika je uspravna, nerazgranata, naraste do 150 cm visine. Korijen je vretenast i jako dobro razgranat. Listovi su plavozelenkasti, mesnati, prema bazi zaokruženi, izražene nervature, nalaze se na zadebljalim drškama kojima djelomično obuhvaćaju stabljiku. U drugoj godini stvaraju se cvjetovi skupljeni u rahle grozdaste cvatove. Cvjetovi su žuti, nalaze se na stapkama dužine kao i cvijet. Plod je komuška koja sadrži okruglaste, crvenkaste sjemenke.

Ime varijeteta acephala grčka je riječ i znači bez glave (a – bez, kephale – glava).^[1]

Uzgoj

U Dalmatinskoj zagori raštiku sijemo na otvoreno u svibnju. Uspijeva na sunčanom i polusjenovitom mjestu, humusnom tlu bogatom hranjivim tvarima. S obzirom na to da su ljeta vruća i sam njezin rast je dosta usporen tako da se biljke razviju u presadnice krajem kolovoza. Tada ih presađujemo na konačno mjesto, na razmak oko 40 x 50 cm. Drvenim ručnim sadačem izdubimo rupu u tlu i stavimo biljku, nagrnemo, pritisnemo rukom i zalijemo. Gnojimo tek nakon nekoliko tjedana kad se biljka primi. Tada stavimo gnojivo, okopamo biljku i zalijemo. Obzirom da je raštika veliki potrošač gnojiva okopavamo je i gnojimo nekoliko puta tokom sezone. Otporna je na niske temperature te bez problema prezimi. Zapravo, raštika je najukusnija nakon prvog mraza, tada dobije posebnu aromu te naročito prija u hladnim zimskim danima. Ljeti je tvrđa te se treba duže kuhati.
Beremo je sve do proljeća, obično je uklanjamo iz vrta u travnju kada počinje sjetva ostalog povrća. Nekoliko biljaka ostavimo za sjeme koje se stvara ljeti.

Nametnici

Raštiku napadaju kupusov bijelac, buhači i kupusne stjenice.

• Kupusov bijelac pojede listove sve do rebara. Kao preventivnu zaštitu raštiku možemo posaditi uz špinat ali i celer koji svojim mirisom iritira leptire kupusovog bijelca. Obzirom da ga odbija miris rajčice možemo napraviti ekstrakt od listova rajčice (dvije šake zaperaka rajčice usitnimo te ostavimo u 2 litre vode da se potapa oko 3 sata). Spomenutim ekstraktom prskamo biljke svako 2 dana.
• Buhači izbuše listove u obliku sita. Raštiku posipamo drvenim pepelom koji odbija buhače, što se pokazalo kao vrlo učinkovita metoda zbog čega se primjenjuje generacijama. Inače, može se prskati juhom od pravog pelina ili vratića.
• Kupusne stjenice sišu sokove iz biljke. Sakupljamo ih i uklanjamo iz vrta.

Upotreba

Raštika spada u jednu od najzdravijih namirnica, bogata je vlaknima, antioksidansima, vitamina i meneralima, naročito vitaminima A, B, C, E, kalcijem, cinkom, manganom…
Beremo listove, možemo ih kuhati ili jesti sirove u zelenom kašastom soku s voćem. Kod nas se tradicionalno jedu kuhana s krumpirima, maslinovim uljem i češnjakom ili kao dio dalmatinske „mišance“.

Galerija fotografija

Literatura

1. Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"