Rašeljka

Karakteristike

Rašeljka (Prunus mahaleb L.) je listopadni grm ili manje drvo iz porodice ružovki (Rosaceae). Naraste oko 10 m visine, krošnja je prozračna i široko razgranata. Korijenov sustav je dobro razvijen, ide u širinu i dubinu, promjer debla iznosi do 35 centimetara. Mladi izboji su tanki, sjajni, rijetko i fino bijelo, pahuljasto dlakavi i žljezdasto ljepljivi. Kora je u početku sivosmeđa, prekrivena bjelkastim lenticelama, sjajna, dugo vremena glatka dok su starija stabla smeđa do sivosmeđa te plitko uzdužno ispucala. Pupovi su jajasti, šiljasti, dugi oko 5 mm, prekriveni sa više ljuski koje su pri vrhu dlakave, u početku svijetlosmeđe, kasnije crvenkastosmeđe i crno obrubljene, postrani pupovi su otklonjeni od izboja, veći su ili podjednako veliki kao vršni pupovi. Listovi su naizmjenični, jednostavni, sjajni su, goli, okruglasto jajoliki, sa sitno pilasto nazubljenih rubova, dugi 1,5-5 cm, široki 1-4 cm, na licu sjajniji i tamnozelene boje dok je naličje svijetlozeleno i dlakavo oko nervature, ujesen poprime žutu boju, peteljka lista je duga 1-2 cm, bez žlijezde ili s 1-2 zelene žlijezde. Cvjetovi su dvospolni, jednodomni, mirisni, nalaze se na oko 1 cm dugim stapkama, skupljeni su po 5-14 u uspravne gronjaste cvatove. Ocvijeće je dvostruko, građeno od pet listića čaške čiji režnjevi su trokutasti, cjelovitog ruba, međusobno srasli, vodoravno strše ili su povinuti unazad. Vjenčić čine pet bijelih, obrnutojajastih latica cjelovitog ruba i dužine 5-8 mm. Prašnika ima oko 20, prašničke niti su bijele, prašnice su tamnožute, tučak je jedan s obraslom plodnicom. Cvate u travnju i svibnju prije listanja. Plodovi su sitne, crne, okrugle, sočne koštunice velike oko 8 mm, sadrže glatku košticu dužine oko 4-6 mm. Dozrijevaju u srpnju i kolovozu.

Klima i stanište

Rasprostranjena je u područjima južne, jugoistočne i srednje Europe, te u jugozapadnoj i srednjoj Aziji, pretežno u brežuljkastom i brdskom pojasu. Raste na sunčanim, toplim, suhim, krševitim, humoznim mjestima većinom vapnenačke podloge. Otporna je na mraz i sušu, dobro podnosi gradska onečišćenja, nije zahtjevna u pogledu zemljišta. Razmnožava se sjemenom. Ponedje se uzgaja kao u krasno drvo no tradicionalno se najviše koristi kao podloga za cijepljenje trešnje, višnje i drugih koštičavih voćki. Može se uzgajati za živu ogradu, dobro podnosi orezivanje. Živi do 200 godina.

Etimologija

Latinski naziv roda Prunus dao je otac taksonomije Carl Linnaeus 1737. godine uzevši grčku riječ proumnon (stablo šljive).^[1] Ime vrste mahaleb potječe od arapskog te je naziv jednog antičkog grada u Libanonu.^[2] Prema drugom izvoru hebrejska je riječ te znači mlijeko, moguće zbog boje bijelih cvjetova.^[3]

Na stranim jezicima nazivi su mahaleb cherry, St Lucie cherry (eng.), Steinweichsel (njem.), bois de Sainte-Lucie, cerisier de Sainte-Lucie, faux merisier (fr.), ciliegio canino (tal.), cerezo de Santa Lucía (špa.), rešeljika (slo.).

Upotreba

Plodovi su jestivi, slatkasto gorkastog okusa. Možemo ih koristiti za izradu miješanih marmelada i  sirupa. Sadrže jabučnu, limunski i vinsku kiselinu, malo šećera, tragove salicilne kiseline. Koštice su zbog sadržaja glikozida amigdalina koji razvija cijanovodik otrovne.^[4]

Drvo je jako tvrdo, dobro za izradu alata, štapova za hodanje, lula itd.

Kalendar branja

Tablica prikazuje okvirno vrijeme sakupljanja pojedinih dijelova biljke prema mjesecima kroz cijelu godinu.

Galerija fotografija

Literatura

1. Umberto Quattrocchi, (2012.), CRC World Dictionary of Medicinal and Poisonous Plants: Common Names, Scientific Names, Eponyms, Synonyms, and Etymology, Florida, SAD: CRC Press
2. www.actaplantarum.org/floraitaliae/viewtopic.php?t=6239
3. http://gernot-katzers-spice-pages.com/engl/Prun_mah.html
4. Ljubiša Grlić, (1990.), Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, Zagreb: August Cesarec
5. Čedomil Šilić, (1990.), Atlas drveća i grmlja, Sarajevo: Svjetlost
6. Emilija Vukićević, (1987.), Dekorativna dendrologija, Beograd: Naučna knjiga
7. Jean-Denis Godet, (2000.), Drveće i grmlje : cvjetovi, listovi, pupovi i kora : Godetov vodič, Zagreb: Naklada C
8. Dario Kremer, Irena Krušić Tomaić, (2015.), Od sjemenke do ploda, Zagreb: Javna ustanova "Nacionalni park Sjeverni Velebit"
9. Sergej Forenbacher, (2001.), Velebit i njegov biljni svijet, Zagreb: Školska knjiga

Autorska prava fotografija

• Jean Tosti