Taksonomija
Plantae
Karakteristike
Pravi ranjenik (Anthyllis vulneraria L.) je višegodišnja biljka iz porodice mahunarki (Fabaceae). Stabljika je uspravna, jednostavna ili većinom razgranata, obrasla dlakama. Naraste do 40 cm visine. Podanak i korijenje su dobro razgranati. Listovi su naizmjenični, složeni, većinom neparno perasti, građeni od 1-7 para listića koji su izduženo jajasti do eliptični, dugi do 6 cm, široki do 2 cm, na licu goli, na naličju dlakavi. Donji listovi su na dugim peteljkama dok su gornji listovi sjedeći. Cvjetne stapke bjelkaste su boje a cvjetne glavice okružene su pricvjetnim zelenim listićima. Cvjetovi su dvospolni, žuti, veličine oko 2 cm, skupljeni u glavičaste cvatove duge 1-2 cm koji su pojedinačni ili u paru. Čaška je dlaCvatu od travnja i svibnju, ponekad i u lipnju iako su tad većinom uvenuli. Uvenuli cvjetovi izgubili su žutu boju te se postali tamnocrveni ili smeđi. Plod je smeđa mahuna koja dozrijeva krajem ljeta ili u jesen te sadrži po jedno sjajno, glatko, ovalno sjeme išarano žutim i zelenim pjegama.
Stanište
Ranjenik je prirodno rasprostranjen u cijeloj Europi, zapadnoj Aziji, sjevernoj Africi a udomaćen je i u Sjevernoj Americi. Raste na suhim i sunčanim mjestima, livadama, neobrađenim zemljištima te uz nasipe i puteve. Nalazimo ga sve do 3000 m nadmorske visine.
Etimologija
Latinski naziv roda Anthyllis dolazi starogrčke riječi anthyllís (anthos – cvijet, ioulos – dlakavo), zbog čaške s bijelim dlačicama.[1] Naziv vrste vulneraria latinska je riječ a znači onaj koji zacijeljuje rane (vulnus – rana, ozljeda). Na stranim jezicima poznata je kao kidney vetch (eng.), Echter Wundklee (njem.), anthyllide vulnéraire (fr.), vulneraria (tal.).
Biljka je svrstana u rod ranjenika s oko drugih dvadesetak vrsta. Najpoznatija je vrsta od svih ranjenika no vrlo je varijabilna, te tako postoji puno podvrsta koje se malo razlikuju.
Upotreba
Sakuplja se cvijet kada cvate u proljeće. U narodnoj medicini koristio za liječenje rana koje sporo zacjeljuju. Djeluje antiseptično, ubrzava zacijeljivanje, a rane su se čistile spremljenim uvarkom i oblozima.
Od cvjetova se radi i uljni macerat koji ima primjenu u njezi kože.[2]
