Rana ozimnica
Eranthis hyemalis
Karakteristike
Rana ozimnica (Eranthis hyemalis (L.) Salisb.) je zeljasta trajnica iz porodice žabnjaka (Ranunculaceae). Stabljike su uspravne, šuplje, gole, yelene ili crvenomeđe, narastu do 15 cm visine. Rizom im je gomoljasto odebljan. Prizemni listovi nalaze se na dugačkoj peteljci, okruglasto su srcolikog oblika i dlanasto su razdijeljeni na 5-7 malih segmenta. Stvaraju se poslije cvjetanja. Cvjetovi su veliki 2-5 cm, sačinjeni od 6 jajolikih žutih latica veličine 1-2 cm. Ugodnog su mirisa. Prašnici su žuti i mnogobrojni. Cvate krajem zime, od veljače do travnja. Plod čine nekoliko manjih čahura koje sadrže sitne, oko 2,5 mm duge smeđe sjemenke.
Stanište
Rasprostranjena je na području srednje i zapadne Europe, te u Sjevernoj Americi. Raste na sunčanim i toplim staništima, u svijetlim listopadnim šumama, u šikarama i na rubovima šuma, u nizinama do 1000 m n.v. Kod nas se smatra gotovo ugroženom. Uzgaja se u parkovima i vrtovima kao ukrasna biljka. Razmnožava se sjemenom i rizomima, postoje razni kultivari koji se razmnožavaju jedino vegetativnim putem.
Etimologija
Latinsko ime roda Eranthis potječe od grčke riječi er (proljeće) i anthos (cvijet), zbog cvatnje u rano proljeće.[1] Ime vrste hyemale znači zimski.[2] Na stranim jezicima nazivi su winter aconite (eng.), Winterling (njem.), hellébore d’hiver, éranthe d’hiver (fr.), pie di gallo (tal.), acónito de invierno, perdición del lobo (špa.), navadna jarica, mrazovka, ozimek (slo.). Tako vidimo da je ponegdje naziv zimski jedić (eng.) ili zimski kukurijek (fr., špa.), što je vidljivo i u prvobitnom klasificiranju kada je Carl Linnaeus biljku smjestio u rod kukurijeka (Helleborus).
Britanski botaničar Richard Anthony Salisbury (1761. – 1829.) opisao je svojtu 1807. godine i smjestio je u vlastiti rod. Rod danas ovisno o autoru sadrži desetak vrsta koje se razlikuju prema staništu, no rana ozimnica jedina je vrsta koju možemo naći u Europi.
Upotreba
Osim što je zaštićena vrsta, kako pripada porodici žabnjaka (Ranunculaceae) koje su sve redom otrovne biljka nije ni ova vrsta upotrebljiva za jelo.
Galerija fotografija
Literatura
- Matija Bučar, (2008.), Medonosne biljke kontinentalne Hrvatske: staništa, vrijeme cvjetanja, medonosna svojstva, Petrinja: Matica hrvatska
- Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
- Čedomil Šilić, (1987.), Šumske zeljaste biljke, Sarajevo: Svjetlost