Preskoči do glavnog sadržaja

Rajčica

Solanum lycopersicum

Karakteristike

Rajčica (Solanum lycopersicum L.) je trajna zeljasta biljka iz porodice pomoćnica (Solanaceae). Stabljika im je uspravna, pri dnu odrvenjela, vrlo razgranata i visoka do 3 metra. Listovi su naizmjenični, nalaze se na dugim peteljkama, dugački su do 40 cm i dvostruko su rasperani. Cvjetovi su dvospolni, pravilni, nalaze se na dugim stapkama u pazušcima listova i skupljeni su u cvatove. Ocvijeće im je dvostruko, sastoji se od čaške i vjenčić. Čašku gradi pet zelenih lapova, vjenčić je građen od pet žutih latica. Tučak ima nadraslu plodnicu s mnogo sjemenih zametaka, vrat mu je kratak i njuška okruglasta. Prašnika ima 5-6. Plod je sočna, glatka, sjajna, mesnata boba crvene ili narančaste boje. Sjemenke su spljoštene, duge 2-4 m.

Porijeklom je iz Južne i Srednje Amerike, u Europu su ih donijeli španjolski osvajači u 16. stoljeću. Zanimljivo je da smo ih mi europljani počeli koristiti tek u 20. stoljeću, jer isprva se nitko nije usudio jesti te mistične crvene plodove, smatrali su ih tek lijepim ukrasnim biljkama.

Uzgoj

Klima i stanište

Rajčice traže obilje svjetlosti i topline, treba im osigurati najtoplije mjesto u vrtu. Zahtjevne su u pogledu tla, ono mora biti duboko pognojeno s mnogo vlage. Iskaču iz plodoreda što znači da na jednoj gredici mogu rasti više godina za redom. Dobro ih je gnojiti njihovim vlastitim otpadom.

Sjetva i presađivanje

Rajčice se običnu siju u ožujku i travnju u zatvorene prostore gdje biljke imaju dovoljnu toplinu i svjetlost. Preporučljivo ih je presađivat na vrt tek kad prođe i zadnja opasnost od mrazeva a to je poslije 15. svibnja. Obzirom da su veliki potrošači  hranjivih tvari, prije presađivanja tlo dobro  zagnojimo odstajalim stajskim gnojivom ili ekološkim dehidriranim. Sadimo ih duboko, sve do listova. Na taj način biljke će razvijati bočno korijenje te će osigurati dodatnu ishranu i stabilnost.  Nakon toga sadnice lagano zavežemo uz potporanj koji može biti od raznih drvenih štapova, žice i sl.  Redovito ćemo nastavljati privezivanje rajčica kako one budu rasle u visinu. Rajčice vole vlagu stoga je dobro oko svake biljke nanijeti debeli sloj malča. Mi koristimo piljevinu koja se pokazala jako dobra u zadržavanju vode i suzbijanju korova.

Njega

Potrebno je otkidati zaperke koji se stvaraju u pazuštima kako bi se biljka lijepo razvila. U protivnome zbog slabe prozračnosti uvećana je vjerojatnost od gljivičnih bolesti ali i kako biljka ne bi previše energije trošila na rast bujnog lišća. Zaperak uhvatimo pri vrhu i kidamo u stranu. Ne diramo ranu, tako neće doći do infekcije a rana će brzo zarasti.  Nikada ih ne kidamo noktom jer se na taj način mogu prenijeti klice raznih bolesti. Dogodi nam se i da poneki zaperak već odmakne, naraste i počne cvijetat a tad ga puštamo.

Prve zaperke koje otkinemo na mladim biljkama možemo posaditi te će i one moći narasti u prave biljke. U to smo se i sami uvjerili uzgajajući narančaste i žute cherry rajčice iz zaperaka. Mogu se posaditi direktno na gredicu ili pak u posudu. Rađat će obilato, kao i rajčice uzgojene iz sjemena. Kad rajčica dosegne visinu od otprilike 1,7 metra preporučljivo je otkinuti vršak glavne stabljike.

Zdrave listove nikada ne uklanjamo, potrebni su za ishranu plodova.  Jedino ukoliko dođe do gnjiloće, tada kidamo listove koji su najbliže zemlji. Rajčice vole obilno zalijevanje, pri tom treba paziti da se ne polije list.

Premda je trajnica uzgajamo je kao jednogodišnju biljku. Da je rajčica trajnica primijetili smo i sami na primjeru tako da smo rajčicu posađenu prošle godine u tegli na balkonu zimi unijeli u sobu, a na proljeće je ponovno niknula i rodila sa nekoliko plodova iako zemlja nije bila ni gnojena ni nikakvim drugim dodacima prihranjivana.

Mještovite kulture i biološka raznolikost

Preporučljivo je uz rajčice sadit bosiljak.
Naše iskustvo je pokazalo da su rajčice i poriluk vrlo dobar susjed. Rajčice sadimo u 2 reda a između njih red poriluka. Čak i ako su rajčice vrlo gusto posađene poriluk će moć rast, a bere se na kraju sezone kad rajčice već kopne.

Berba i skladištenje

Plodove beremo redovito od srpnja do listopada. Kad je jesen već na vratima i uslijedile su kiše i oblačna vremena, velika je vjerojatno da preostale rajčice neće moći dozrijet, štoviše da će obolit. Tad se one mogu ubrat nedozrele i unijet u kuću.

Sorte

Sorte rajčice s kojima smo se dosad susreli:

  • Marmande‘ – kasnija sorta krupnih plodova
  • Saint Pierre‘ (sveti Petar) – srednje rana sorta, krupnih okruglih plodova.
  • San Marzano‘ – duguljastih oblika.
  • Volovsko srce‘ – izrazito krupni plodovi često ne posve pravilnog oblika, dobre  su za izradu salse.
  • cherry‘ rajčice – jako rodne ali s malim plodovima. Postoji puno varijeteta no sve su one puno otpornije na bolesti u odnosu na vrste krupnih plodova. Plodovi su raznih boja od običnih crvenih do žutih i narančastih jednako ukusnih, sočnih i finih. Odlični su za salate ali i za povrtne juhe.
  • San Marzano – okruglog oblika, crvene boje, srednje veličine. Odlične su, dobro rađaju, ukusne su. Svakako preporučamo.

Etimologija

Naziv roda Lycopersicum potječe od riječi lykos (vuk) i persicum (breskva), dakle vučja breskva. Ime vrste esculentum znači koji služi za jelo.[1] Na stranim jezicima nazivi su tomato (eng.), Tomate, Paradeiser (njem.), tomate (fr.), pomodoro (tal.), tomate, tomatera, jitomate (špa.), paradižnik (slo.), tomate, tomateiro (port.), paradižnik (slo.).

Upotreba

Plodove jedemo sirove, kuhane ili konzervirane. Listovi imaju zanimljiv miris te smo uvjereni da bi se mogla napraviti neka zanimljiva toaletna vodica s njihovim ekstraktom.

Galerija fotografija

Pregled lokacija