Rabarbara Rheum rhabarbarum

Carstvo:
Red:
Caryophyllales
Porodica:
Rod:
Vrsta:
Rheum rhabarbarum
Sinonimi:
Rheum undulatum L., Rhabarbarum verum Garsault

Karakteristike

Rabarbara (Rheum rhabarbarum L.) je zeljasta trajnica iz porodice dvornika (Polygonaceae). Stabljika je člankovita, uspravna, robusna, šuplja, u gornjem dijelu razgranata, naraste i do 2 metra visine. Odlikuje se iznimno velikim listovima smještenima na dugim, zadebljalim, crvenkastim peteljkama. Plojke su duge do 80 cm, srcolikog oblika i valovitih rubova. Pri dnu peteljke nalaze se čvrste ohreje koje obavijaju donje dijelove članka stabljike. Cvjeta brojnim ali sitnim cvjetovima skupljenima u čuperke i raspoređenima u neugledne metličaste cvatove na vrhovima stabljike. Cvjetovi su dvospolni, pravilni, sastavljeni od 9 prašnika i nadrasle plodnice s jednim sjemenim zametkom. Ocvijeće je jednostavno, čine ga šest bijelih listića. Cvate od svibnja do rujna. Plod je jednosjemeni trobridni praščić.

Etimologija

Latinsko ime roda Rheum prema Dioskoridu potječe od imena rijeke Rha (današnja Volga, cijelom svojom površinom nalazi se na području Rusije i najduža je rijeka u Europi).[1] Na stranim jezicima nazivi su rhubarb (eng.), Gemeiner Rhabarber (njem.), rhubarbe (fr.), rabarbaro (tal.), ruibarbo (špa.), ruibarbo (port.), rabarbara (slo.).

Uzgoj

Rabarbara se uzgaja kao povrtna kultura, razmnožava se sjemenom ili reznicama rizoma. Biljci odgovaraju sunčana i polusjenovita humusna tla i uz dobre uvjete može trajati i više od 20 godina.

Dobro ju je sadit uz krumpire i patlidžane jer se na rabarbari voli nalazit smrdljivi martini (Podisus maculiventris)  koji su neprijatelji krumpirovih zlatica (Leptinotarsa decemlineata Say). U to smo se sami uvjerili kad smo ove godine posadili 3 patlidžana tik uz rabarbaru, par zlatica je viđeno u svibnju međutim kad je rabarbara narasla zlatice su netragom nestale te nije bilo štete na patlidžanima. Jedina mana joj je da zauzima dosta prostora na gredici.

Beru se lisne peteljke tako da se snažno potegnu ili zaokrenu. Peteljke koje se neće ubrat će se s vremenom osušiti te se nove peteljke stalno stvaraju.

Upotreba

Koriste se samo peteljke jer su listovi otrovni. Okus joj je kiselkast, što ovisi o starosti stabljike. Bolje su za jesti one mlađe jer su manje kiselkaste i lakše se konzumiraju.
Jestive su i sirove no često se konzumiraju ušećerene u džemovima ili kuhane kao kompot.

Galerija fotografija

Podijeli