Preskoči do glavnog sadržaja

Puzava ivica

Ajuga reptans

Karakteristike

Puzava ivica (Ajuga reptans L.) je trajna zeljasta biljka iz porodice usnača (Lamiaceae). Stabljike su uspravne, nerazgranate, četverobridne, dvoredno dlakave ili gole, u donjem dijelu zelene su boje a u gornjem prelaze u crvenkastosmeđu nijansu, narastu do 40 cm visine. Prizemni dio stabljike sadrži brojne vriježe koje se na nodijima ukorjenjuju. Podanak je kvrgav i zadebljan. Listovi u prizemnoj rozeti su jajoliki, narovašenog ruba i nalaze se na dugim peteljkama, dugi su 4-12 cm, široki 1-5 cm dok su listovi na stabljici nasuprotni, manji, izduženi i bez peteljke, nervatura im je mrežasta. Cvjetovi su dvospolni, dugi 1-1,5 cm, skupljeni po 4-8 u prividne pršljenove i nalaze se gusto na vrhovima stabljika čime tvore cvat nalik na klas. Građeni su od jajasto cjevaste čaške koja je dlakavo žljezdasta te plavog ili rijetko bijelog, dvousnatog vjenčića koji je izvana dlakav, donja usna je trorežnjevita i nekoliko puta duža od gornje usne. Prašnika ima 4, filamenti su im gusto dlakavi i strše van cvjetova. Cvatu od ranog proljeća do sredine ljeta. Smatra se dobrom medonosnom biljkom i pčele je često salijeću radi sakupljanja nektara i nešto manje peluda. Plod je kalavac koji se dijeli na 4 jednosjemena, okruglasta, fino naborana plodića duga oko 2,5 mm.

Stanište

Prirodno je široko rasprostranjena na tlu Europe i Azije. U Sjevernoj Americi je udomaćena i smatraju je invazivnim korovom. Često je nalazimo u gustim skupinama. Raste na polusjenovitim ili sjenovitim, vlažnim livadama, pored vrtova, uz putove i u šumama, od nizina do pretplaninskog područja do oko 2000 m nadmorske visine. Uzgaja se i kao ukrasna biljka, razvijeni su mnogobrojni kultivari.

Medonosna je biljka, za životinje na paši je od slabe kvalitete.

Etimologija

Latinsko ime roda Ajuga potječe od negativnog prefiksa a i riječi jugum (jaram), vjerojatno radi nedostatka gornje usne cvijeta ili od latinske riječi abigere (tjerati) jer se u starom vijeku koristila kao abortivno sredstvo.[1] Ime vrste reptans znači puzajuć. Na stranim jezicima poznata je kao bugle (eng.), Kriechender Günsel (njem.), bugle rampante (fr.), bugola (tal.), búgula (špa.), plazeči skrečnik (slo.).

Upotreba

Jestivi su mladi listovi i izdanci. Kuhaju se u juhama i varivima. Nisu ugodnog okusa, gorki su, trpki i hrapavi.[2]

Cijela biljka se sakuplja krajem proljeća i suši na hladnom i prozračnom mjestu. Korisna je za tretiranje kašlja i jetrenih bolesti.

Galerija fotografija

Pregled lokacija