Pustinjska ruža
Adenium obesum
Karakteristike
Pustinjska ruža (Adenium obesum (Forssk.) Roem. & Schult.) je zimzelena biljka iz porodice zimzelenovki (Apocynaceae). U prirodi naraste do 3 metra visine. Stabljike su razgranate, zadebljane, zbog njihovog izgleda biljka podsjeća na bonsai uzgojene jedinke. Listovi su gusto smješteni na vrhovima grana, cjelovitog su ruba, kožasti, dugi 5-15 cm, široki 2-8 cm. Cvjetovi su pojedinačni, promjera oko 5 cm, čine ih pet ružičastih latica čija unutrašnjost je kremasto bijela.
Stanište
Raste u Africi na području Sahela, zone koja dijeli Saharu na sjever i plodne regije središnje Afrike. Kod nas se uzgaja kao ukrasna sobna biljka. Razmnožava se sjemenom ili reznicama. Traži puno svjetlosti i topline, minimalnu sobna temperatura koju podnosi je oko 10 °C. Podnosi punu sunčevu svjetlost. Traži vrlo malo vode, posebno u vrijeme mirovanja zimi kada se zalijeva samo jednom svakih nekoliko tjedana. Sporog je rasta. Orezuje se početkom proljeća kako bi se kontrolirala veličina biljke, održao grmast oblik te kako bi se stimulirao razvoj novih izboja koji će nositi cvjetove. Prihranjuje se 1-2 puta mjesečno blagim tekućim gnojivom.
Etimologija
Nazivi na stranim desert rose, Sabi star, kudu, mock azalea, impala lily (eng.). Wüstenrose (njem.), rosa del Deserto (tal.), rose du désert (špa.), tolsti adenij, puščavska roža (slo.).
Ovisno o autorima, rod sadrži do 15 vrsta premda neki autori pustinjsku ružu smatraju jedinom vrstom s mnogo podvrsta. U svakom slučaju danas je mnogo hibrida razvijeno radi potrebe hortikulture. Nalazi se u porodici zimzelena (Apocynaceae) koji sadrži velik broj biljaka koje se uzgajaju kao ukrasne (oleander, mandevila, voštan cvijet…)
Upotreba
Otrovna je biljka, sadrži toksične glikozide, afrički narodi su od korijena i stabljika izrađivali su otrov za strijele.
