Puničin jastuk
Echinocactus grusonii
Karakteristike
Puničin jastuk (Echinocactus grusonii Hildm.) je vrsta kaktsa iz porodice kaktusa (Cactaceae). Okruglastog je oblika, na vrhu spljošten, naraste do 1 metar visine i širine. Na vrhu je spljošten. Ima do 35 rebra koje se formiraju u roku nekoliko godina. Trnovi su zlatnožuti, malo kukasti. Cvate u ožujku i travnju no tek nakon više od dvadeset godina. Cvjetovi su žuti, promjera 5 cm, rastu na tjemenu. Plod sadrži više tamnosmeđih sjemenki.
Stanište
Endem je središnjeg dijela Meksika, no danas je u divljini ugrožen te mu prijeti istrebljenje. Raste na kamenitim obroncima izloženima jakom suncu danju a hladnoći noću. Kao kultivirana biljka, najčešće je uzgajani kaktus u svijetu. Razmnožava se sjemenom. Zahtijeva veliku toplinu i puno sunčeve svjetlosti. Presađivanje se izbjegava vršiti zbog osjetljivog korijena.
Etimologija
Latinski naziv roda Echinocactus potječe od grčke riječi echinos (jež), zbog mnogobrojnih bodlji koje okružuju kaktus i kakoo (nanosim zlo).[1] , a Carl Linnaeus je prilikom opisivanja porodice odabrao ime jer je smatrao da su srodne vrste.[2] Ime vrste grusonii dano je u čast njemačkom izumitelju Hermannu Grusonu (1821. – 1895.) koji je bio najveći kolekcionar kaktusa u Europi Prije smrti donirao je gradu Magdeburgu uz izdašnu količinu novaca od čega je grad napravio muzej, a danas se u njemu čuva više od 3000 egzotičnih primjeraka različitih biljaka.
Na stranim jezicima nazivi su mu golden barrel cactus, golden ball, mother-in-law’s cushion (eng.), coussin de belle-mère (fr.), cuscino della suocera (tal.), asiento de suegra, bola de oro, barril de oro (špa.), cacto barril dourado, bola de ouro (port.), grusonov ježkar (slo.).
Vrstu je 1891. godine opisao njemački botaničar i hortikulturista Heinrich Hildmann (? – 1895.).
Galerija fotografija
Literatura
- Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
- http://www.etymonline.com/index.php?term=cactus
- David Squire, (2009.), Kućne biljke, Rijeka: Leo commerce
