Pukinja
Juniperus macrocarpa
Karakteristike
Pukinja ili ljuskavac (Juniperus macrocarpa Sibth. & Sm.) je zimzeleni grm iz porodice čempresovka (Cupressaceae). Naraste do 5 metara visine. Kora debla je crvenkastosmeđa, ljušti se u uzdužnim, duguljastim ljuskama. Grančice su vitke i usmjerene prema gore, dok mladi, neodrvenjeli izboji vise. Listovi su igličasti, ušiljeni, mekani, dugi 12-20 mm, široki oko 2 mm, na licu imaju dvije bijele pruge, na naličju nisu rebrasti. Dvodomna je biljka, muške i ženske biljke nose jednospolne cvjetove. Plodovi su crvenkastosmeđi ili tamno sivosmeđi, okruglasti, mesnati, krupni, promjera 12-18 mm, sastavljene su od 3 ili rjeđe 6 ljusaka, sadrže 3 sjemenke. Dozrijevaju nakon 18 mjeseci.
Stanište
Rasprostranjena je u južnoj Europi na Mediteranu, kod nas raste u obalnom području i na otocima. Sporog je rasta, otporna na sušu, osjetljica je na hladne temperature.
U starijoj literaturi bilježi se kao podvrsta šmrike (Juniperus oxycedrus), u novije vrijeme ju zbog rezultata genetičkih istraživanja vode kao posebnu vrstu.
Etimologija
Latinsko ime roda Juniperus navodi se da potječe od latinske riječi juvenis (rano, mlad) i parus (rađati) čime se ukazuje na abortivno djelovanje bobica nekih vrsta. Ime vrste macrocarpa ukazuje na veliko plodove, potječe složenica je grčkih riječi makros (veliki, dugi) i karpos (plod).[1] Na stranim jezicima nazivi su large-fruited juniper (eng.), Großfrüchtiger Wacholder (njem.), enebro marítimo (tal.), càdec de mar (špa.), veleplodni brin (slo.).
Upotreba
Plodovi su jestivi u prokuhanom obliku, smolastog su okusa.[2]
Galerija fotografija
Literatura
- Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
- Ljubiša Grlić, (1990.), Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, Zagreb: August Cesarec
- Emilija Vukićević, (1987.), Dekorativna dendrologija, Beograd: Naučna knjiga
