Pucavac Physocarpus opulifolius

Carstvo:
Red:
Rosales
Porodica:
Vrsta:
Physocarpus opulifolius
Sinonimi:
Spiraea opilifolia L.

Karakteristike

Pucavac (Physocarpus opulifolius (L.) Maxim.) je listopadni grm iz porodice ružovki (Rosaceae). Naraste do 3 metra visine tvoreći krošnju široku do 2 metra. Grane su gusto razgranate, kora je gola, smećkasta i guli se u tankim trakama. Listovi su naizmjenični, ovalni, plitko urezani čime tvore tri sitno nazubljenih režnjeva dužine 2-7 a nalaze se na kratkim peteljkama dužine 1-2 cm. Cvjetovi su dvospolni, mali, promjera 6-10 mm i skupljeni u gronjaste cvatove. Dvospolni su, sastavljeni su od 5 bijelih ili rozih latica i mnogo prašnika s crvenkastim anterama. Cvatu u svibnju i lipnju. Plodovi su čahure koje sadrže ovalne, sjajne sjemenke velike 1,5-2 mm. Dozrijevaju krajem kolovoza i u rujnu.

Stanište

Prirodno raste na području istočne Sjeverne Amerike, no drugdje se uzgaja kao dekorativna biljka u parkovima i vrtovima. Postoji nekoliko kultivara od kojih je najznačajniji “Diabolo“, kultivar tamnocrvenih listova. Razmnožava se sjemenom i zelenim ili drvenastim reznicama. Pucavac traži sunčan do polusjenovit položaj, odgovaraju mu dublja, plodna i malo vlažna tla. Otporan je na bolesti i štetočine, hladne temperature i sušu. Snažno tjera nove izboje iz tla, brzo raste i može se saditi za spriječavanje erozije. Grm se može snažno orezati, čime se uklanjaju stare grane i pomlađuju ostale.

Etimologija

Latinsko ime roda Physocarpus  složenica je grčkih riječi physa (mjehur) i karpos (plod), zbog izgleda plodova. Ime vrste opulifolius dano je zbog sličnosti listova sa crvenom hudikom (Viburnum opulus).[1] Na stranim jezicima poznat je kao ninebark (eng.), Schneeballblättrige Blasenspiere (njem.), fisocarpo (špa.), kalinolistni pokalec, mešičkar (slo.). Engleski naziv ninebark odnosi se na koru grana koja se kontinuirano guli i otkriva nove slojeve, kao da ima devet života.

Galerija fotografija

Podijeli