Pršljenasta kadulja

Karakteristike

Pršljenasta kadulja (Salvia verticillata L.) je zeljasta trajnica iz porodice usnača (Lamiaceae). Stabljika je uspravna, jednostavna ili češće razgranata u dijelu cvata, prekrivena gustim čekinjastim dlakama, naraste do 80 cm visine. Listovi su jednostavni, srcoliki pri osnovi, jajasti, dugi do 12 cm, nepravilno nazubljeni, zaobljenog vrha i na obje strane rijetko dlakavi. Donji listovi su na peteljkama, na bazi imaju dva palistića, gornji su sjedeći i sve manji. Prizemni listovi uvenu prije cvjetanja. Cvjetovi su sastavljeni od ljubičaste, cjevastozvonaste čaške i plavoljubičastog vjenčića. Gusto su skupljeni po 20-40 u okruglastim pršljenovima uzduž vrhova stabljika. Cvate od lipnja do rujna. Plod je kalavac koji se dijeli na manje plodiće.

Stanište

Prirodno je rasprostranjena na području srednje Europe i zapadne Azije, u Sjevernoj Americi smatra se udomaćenom. Raste na suhim, sunčanim i toplim livadama, napuštenim zemljištima, kraj puteva, od nizinskih područja do planinskog pojasa. U hortikulturi se uzgajaju kultivari bujnog cvata, najpoznatija je Salvia verticillata “Purple Rain“. Razmnožava se sjemenom.

Etimologija

Latinsko ime roda salvia potječe od latinske riječi salvare (spasiti), što se odnosi na neke ljekovite vrste ovog roda. Ime vrste verticillata znači pršljenasta. Na stranim jezicima nazivi su lilac sage, whorled clary (eng.), Quirlblütige Salbei (njem.), sauge verticillée (fr.), vretenčasta kadulja (slo.).

Medenje

Smatra se odličnom medonosnom biljkom. Pčele ju rado posjećuju u vrijeme cvatnje, sakupljaju mnogo više nektara nego peluda. Najbolje medi za vrijeme toplog i umjereno vlažnog vremena, suša, pljusak i vjetar su štetni. Nektar sadrži veliki postotak šećera. Med je svijetložut, blagog mirisa na biljku i dobre kvalitete, sporo se kristalizira.^[1]

Upotreba

Listovi su aromatični i mogu se koristiti kao začin, također i cvjetovi. Melju se te se koriste sirovi ili kao dodatak termički obrađenim jelima.

Galerija fotografija

Literatura

1. Matija Bučar, (2008.), Medonosne biljke kontinentalne Hrvatske: staništa, vrijeme cvjetanja, medonosna svojstva, Petrinja: Matica hrvatska
2. Ljubiša Grlić, (1990.), Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, Zagreb: August Cesarec