Varaždinsko groblje
Varaždinsko groblje je više od mjesta za posljednji počinak; ono predstavlja povijest, umjetnost i prirodu u savršenoj harmoniji. Prostire se na 12,5 hektara i kroz stoljeća je oblikovano brojnim promjenama i vizionarskim pojedincima.
Povijest i počeci groblja
Grobljem su do polovice 19. stoljeća upravljali crkveni čelnici, a prvi ključni trenutak u njegovoj povijesti dogodio se 1860. godine kada je Josip Matušin, krčmar po zanimanju, postao prvi nadziratelj groblja. Tada je groblje podijeljeno u sekcije, a nasadi divljeg kestena i bagrema počeli su krasiti Glavnu aleju i Križni put. Aleja u kojoj su sađena stabla dobila je ime Hallerova aleja u čast Stjepana Hallera, kasnijeg nadziratelja groblja, koji je igrao ključnu ulogu u njegovoj transformaciji.
Početkom 20. stoljeća pa sve do sredine 1946. grobljem je upravljao Herman Haller, sin Josipa Matušina i posinak Stjepana Hallera. Iako je bio krojač po struci, Herman Haller bio je strastveni zaljubljenik u arhitekturu parkova i veoma je cijenio njemačke i austrijske parkove. što mu je poslužilo kao inspiracija za varaždinsko groblje. Herman je groblje pretvorio u pravo remek-djelo, stvarajući u njemu osjećaj svjetlosti, umirujućih linija i harmonije. I sam je rekao “Ja sam nastojao svim silama, da eliminiram sve pa i najsitnije razloge i uzročnike one tipično opore i mistične grobljanske atmosfere.” U to vrijeme započela je prva sadnja tuja a imamo podatak da je 1961. godine već bilo zasađeno više od 7000 tuja. Tuje su i danas prepoznatljiv element groblja.
Danas, Varaždinsko groblje predstavlja mjesto koje spaja prošlost, umjetnost i prirodu. To je spomenik koji svjedoči o predanosti ljudi koji su ga oblikovali kroz stoljeća kako bi stvorili mjesto dostojno sjećanja i poštovanja. Uz povijesne spomenike, groblje je istaknuto odredište turističkog značenja.
Veliki umjetnički značaj
Na Varaždinskom groblju mogu se pronaći razna umjetnička djela, spomenici koji groblju daju na estetskoj vrijednosti i često su izrađeni s velikom pažnjom prema detaljima. Nadgrobne ploče na groblju često su klesane i ukrašene umjetničkim detaljima, što dodatno obogaćuje estetiku mjesta. Takva umjetnička djela i spomenici čine Varaždinsko groblje i mjestom gdje sečuva povijest i kultura grada Varaždina. Svaka od ovih umjetnina ima svoju priču i doprinosi bogatoj atmosferi groblja.
Flora groblja
Karakteristične biljke Varaždinskog groblja su prije svega tuje. Poput su prirodnih spomenika koji stvaraju guste živice i zelene kulise duž staza i grobova. Njihova prisutnost pridonosi ozelenjavanju i ozračju urednosti. Na groblju se dalje mogu pronaći različite vrste drveća i grmlja, uključujući neobični likvidambar (Liquidambar styraciflua) te naširoko poznate hrastove, javore, borove, jasene i različito ukrasno grmlje.
Uz impresivno drveće i ukrasno bilje koje krase Varaždinsko groblje, nisu samo velike i uočljive biljke one koje daju posebnu čar ovom prostoru. Ponekad su to neprimjetne male biljke koje rastu u pukotinama, kao što su sitni klobučići (Cymbalaria muralis) koji stvaraju nježne cvjetne pokrivače na zidićima ili ledinjaci (Ranunculus ficaria) koji osvježavaju tratine svojim zelenim lišćem i žutim cvjetovima. Također, tu su trolisne i petolisne lozice koje se penju preko starih zidova, dodajući dodir divljeg šarma i romantike.
Ove male biljke igraju svoju ulogu u očuvanju biodiverziteta i dodaju šarenilo i teksturu groblju. One često privlače leptire i pčele, čineći prostor živim i dinamičnim. Iako na prvi pogled neprimjetne, ove biljke svjedoče o životu i obnavljajućoj prirodi groblja. One podsjećaju da priroda ima svoj put da pronađe svoje mjesto čak i u urbanim okruženjima te dodaju poseban osjećaj mira i harmonije tom svetom mjestu.
