Špilja Veternica

Špilja Veternica, smještena pod Medvednicom pored grada Zagreba, jedna je od najdužih špilja u Hrvatskoj s više od sedam kilometara razgranatih kanala.

Opis špilje

Nastanak špilje povezan je s geološkim procesima koji su se odvijali ijekom veoma dugog vremenskog razdoblja. Špilja se formirala na kontaktu litotamnijskih vapnenaca i dolomita, što je pridonijelo stvaranju svih njezinih kanala, hodnika i dvorana. Sadrži i brojne vodene tokove koji prolaze kroz njezine kanale a identificirano je oko 15 takvih vodenih tokova.

Duljina Veternice iznosi ukupno 7.128 metara, što je čini četvrtom najdužom špiljom u Hrvatskoj. Trenutno je samo prvih 380 metara špilje je uređeno za posjetitelje uz stručno vodstvo.

Od 1979. godine, špilja je službeno zaštićena zakonom kao geomorfološki spomenik prirode.

Svoje ime po specifičnoj struji zraka, poznatoj kao “veter”, koja se javlja na ulazu u špilju. Strujanje zraka se događa kao rezultat razlika u temperaturi zraka tijekom godine. Stalna temperatura unutar špilje iznosi oko 10°C.

Fauna špilje

Unutar špilje, vegetacija je rijetka s obzirom na odsutnost svjetla, međutim, špilja pruža stanište nekim organizmima pa spomenimo neke:

• šišmiši – četrnaest različitih vrsta šišmiša hibernira ili provode zimski san unutar nje. Da bi se financijski podržala zaštita staništa šišmiša, park prirode omogućuje i njihovo simboličko posvajanje
• rakušci (Niphargus stygius likanus) – mali organizmi s školjkama koje ih štite od vanjskih utjecaja
• Kaufmannov slijepac (Anophtalmus kaufmanni weingärtneri) – endemična vrsta trčaka posebno prilagođena životu u potpunom mraku špilje

U špilji su otkriveni ostaci raznih vrsta zanimlijvih životinja, uključujući špiljskog medvjeda, špiljskog lava, leoparda, špiljsku hijenu, nosoroga, pragoveda, golemog jelena i divlje mačke. Osim fosila životinja, pronađeni su i ostaci kremena koji uključuju šiljke, strugala i bodeže, što ukazuje na davnu prisutnost ljudske aktivnosti unutar špilje.

Najstariji otkriveni nalazi čovjeka neandertalca smatra se da su stari između 50 000 i 100 000 godina. Osim toga, pronađena je i donja čeljust izumrlog špiljskog medvjeda poznatog kao Ursus speleus.