Park prirode Telašćica
Park prirode Telašćica čini istoimena uvala, smještena u jugoistočnom dijelu otoka Dugi otok, zajedno sa šest otočića unutar uvale te 13 otoka i otočića oko nje. Zbog geoloških i geomorfoloških osobina te bogatog biljnog i životinjskog svijeta, to područje od 1980. ima status zaštićenog područja, dok je parkom prirode proglašeno 1988. godine. Ukupna površina Parka prirode je 70,50 km², od čega 25,95 km² čini kopneni dio na Dugom otoku i susjednim otočićima, a 44,55 km² čini more.
Tri fenomena Parka Telašćica
Tri temeljna fenomena predstavljaju osnovna obilježja ovog područja: uvala Telašćica, “stene” i jezero Mir. Uvala Telašćica smatra se najljepšom, najsigurnijom i najvećom prirodnom lukom na Jadranskom moru. Iz tog je razloga i atraktivno sidrište za brojne nautičare. Strmci otoka Dugi otok ili takozvane “stene“, pružaju se kilometrima uz obalu i na ovom su području najviši na cijelome Jadranu. Uzdižu se do 161 metar nad morem i spuštaju u dubinu do 90 metara.
Slano jezero Mir smješteno je u uskom kopnenom području između zaljeva Telašćica i otvorene pučine. Dugo je oko 900 metara, najveća širina mu je oko 300 metara, a najveća dubina 6 metara. Bogato je ljekovitim muljem te je stanište endemične vrste jegulje zvane kajman.
Bogatstvo endemičnih vrsta
Park je nadaleko poznat po iznimnim prirodnim ljepotama te bogatstvu životinjskog i biljnog svijeta, kako kopnenog, tako i morskog. Često tu možete sresti i dupine, koji u uvalu dolaze u jatima, a park je i utočište za dalmatinske magarce, autohtonu hrvatsku vrstu, koji slobodno šeću na području uvale Mir.
Područje je bogato i endemičnim biljkama kao što su ilirska perunika (Iris adriatica), dalmatinski buhač (Tanacetum cinerarifolium), jadranski lastavičnjak (Vincetoxicum hirundinaria ssp. Adriaticum), srebroliki slak (Convolvulus cneorum), te dugootočka zečina (Centaurea ragusina ssp. lungensis) koja raste samo na Dugom otoku i Kornatima. Zanimljivo je da tu raste i 10 vrsta orhideja koje su zakonom strogo zaštićene.
Duga tradicija ribarenja
O dugoj tradiciji ribarenja na području Parka prirode Telašćica, svjedoči dokument s kraja 10. stoljeća. Radi se o Darovnici kojom su zadarski plemići ustupili samostanu svetog Krševana u Zadru svoje pravo ribarenja na današnjem prostoru Parka, a što je najstariji spomen ribarstva u Hrvata i dokaz tome da su upravo na tom području bili njegovi začeci.
