Otok Jabuka
Otok Jabuka je nenaseljen vulkanski otočić, udaljen oko 70 km u smjeru zapada od otoka Visa. Opsega samo oko 700 m i ukupne površine 1,15 hektara, otok je zapravo strma klisura piramidalnog oblika visine 97 m, većim dijelom potpuno nepristupačna. Nastao je nakon podmorske erupcije vulkana kada se vrela lava iz zemljine utrobe ohladila u stijenu.
Od 1958. zaštićena je kao geološki spomenik prirode radi očuvanja stijena i strmaca te endemičnih vrsta.
Posjeta otoku
Otok Jabuka nalazi se daleko od svih uobičajenih plovnih ruta te mu je posjećenost izuzetno mala. Obala nije prikladna za pristajanje zbog velike strmine, mogućnost sidrenja je vrlo slaba jer su stijene glatke i bez značajnih izbočine da se brod veže a more je vrlo duboko. Jedino se može pristupiti na malom području s jugozapadne strane kada je more mirno no i mali vjetar na pučini može potaknuti velike valovi i onemogućiti pristajanje. Čak i kada se brod približi otoku zbog minerala magnetita iz stijena koji remeti kompase otežana je navigacija u njegovoj blizini.
Flora i fauna otoka
Na otoku rastu endemi jabučka zečina (Centaurea friderici subsp. jabukensis) i žljezdasta zečina (Centaurea crithmifolia), nekoć i endemski jabučki karanfil (Dianthus multinervis) koji je danas nažalost posve istrebljen a njegovo postojanje nije nigdje drugdje u svijetu zabilježeno. Radi tog karanfila nekoć su mladići mornari znali doploviti na otok, popeti se na vrh te ga ubrati kako bi djevojkama poklonili.
Otok je gnijezdilište galeba klaukavci (Galeb klaukavac), sivog sokola (Falco Peregrinus), eleonorinog sokola (Falco eleonorae) i morskog vranca (Phalacrocorax aristotelis). Trajni stanari su crne gušterice (Podarcis melisellensis) koje su endemi zemalja jugoistočne Europe. More oko otoka prirodno je mrijestilište riba Jadrana i ostalih vrsta kao što su oslići, škampi, lignjuni i sl.
