Nacionalni park Paklenica
Nacionalni park Paklenica
Nacionalni park Paklenica drugi je nacionalni park Hrvatske po starosti. Park se proteže na površini od 95 km² a nalazi se u području sjeverne Dalmacije, u južnom Velebitu, uz istočnu obalu Jadranskog mora, sjevernije od Zadra. Nacionalnim parkom proglašen je 1949. godine.
Poznata su dva kanjona, Velika i Mala Paklenica. Velika Paklenica dug je 14 km, širine 500-800 metara, Mala Paklenica nešto je manjih dimenzija, dugačka 12 km, široka 400-500 metara. Kao najviši vrh ističe se Vaganski vrh (1757 m), planinski vijenac bez oštrih vrhova koji je ujedno i najviši vrh Velebita a sa njega se, ako zrak čist, pruža krajolik vidljiv i do 300 km udaljenosti. Na drugom po visini Svetom brdu (1753 m) nalazi se metalni križ i ploča s deset Božjih zapovijedi. Ostali visoki vrhovi su Babin vrh (1744 m), Malovan (1707 m) i Badanj (1637 m).
Paklenica je važno središte penjača u ovom dijelu Europe, svake godine početkom svibnja ovdje se održava međunarodno okupljanje penjača. Anica kuk (veća od 300 m) najveća je stijena na Velebitu, nalazi se na 712 m n. v.
Jedino stalno jezero je Babino jezero nalazi se na dnu velike ponikve, na visini od 1600 m n. v. Maleno je, površine tek 523 m2 i dubine 2,5 m a njegova voda nije pitka.
U parku se nalaze više poučnih staza koje pričaju o prirodnim i kultunim značajkama, a uz planinske puteve i na uzvisinama nalaze se mirila, pogrebni spomenici lokalnog stanovništva izrađeni u kamenu, nastali između 17. i 20. stoljeća.
Područje je podložno naglim promjenama klimatskih prilika. Ljeti su visoke temperature i suša, noći su hladne do 13°C, dok zimi temperatura može pasti do -20°C. Snijeg može pasti već početkom rujna, a zadržava se do kraja travnja, ili ponekad kad je jaka zima čak do lipnja.
Blizu ulaza sredinom 20. stoljeća na dubini od 80 metara u najvećoj tajnosti napravljeni su podzemni tuneli radi sigurnosti Josipa Broza Tita (1892. – 1980.). Nakon završetka Domovinskog rata tuneli su otvoreni za javnost i stavljeni na raspolaganje parku.
Flora i fauna
Netaknutu prirodu Paklenice karakterizira bogatstvo flore i faune, kao i velik broj rijetkih i endemskih vrsta. Šume čine čak dvije trećine ukupne površine parka, obiluju bukvom, crnim borom, borom krivuljom, hrastom meduncem i crnim grabim. Od rijetkih vrsta možemo napomenuti kitajebelov pakujac (Aquilegia kitaibelii), malijevo devesilje (Seseli malyi), valdštajnov zvončić (Campanula waldsteiniana), hrvatski zvončić (Campanula cochleariifolia). Česta je borovnica (Vaccinium myrtillus), premda ponekad zbog kratke vegetacijske sezone uopće ne cvate pa tako ni ne stvara plod.
Od većih životinja ovdje žive medvjed (Ursus arctos), vuk (Canis lupus), divlje svinje (Sus scrofa). U Jami u Zubu Buljme pronađena je lubanja špiljskog medvjeda (Ursus spelaeus) koji je izumro prije desetak tisuća godina a stara je oko 30 000 godina. Ukupno 240 ptica zabilježeno je na širem prostoru parka, od kojih se 112 vrsta gnijezdi, a ostale su ptice preletnice koje se zadržavaju samo kraće vrijeme. Česti su primjerice brgljez kamenjar (Sitta neumayer) i modrokos (Monticola solitarius).
