Nacionalni park Mljet
Nacionalni park Mljet najstariji je morski park u Mediteranu. Zauzima sjeverozapadnu trećinu otoka, odnosno područje od 5375 hektara zaštićenog kopna i okolnog mora. Nacionalnim parkom kopneni je dio proglašen 1960. godine, zajedno sa Solinskim kanalom te Velikim i Malim jezerom, a okolni je akvatorij pridodan 1997. godine. Mljet je dio južnodalmatinske otočne skupine i pruža se paralelno s istočnom polovicom poluotoka Pelješca, od kojeg je odvojen Mljetskim kanalom širokim 8 kilometara.
Najzeleniji otok Mediterana
Čak 90 % ukupne površine Nacionalnog parka Mljet obraslo je šumama, zbog čega ga se smatra najzelenijim otokom Mediterana. Najzastupljenije su šume alepskog bora (Pinus halepensis), druga najzastupnljenija biljna zajednica su šume hrasta crnike ili česmine (Quercus ilex), a vrlo je bujna i makija.
Raste tu više od 50 strogo zaštićenih biljnih vrsta, među kojima i endemske biljke dubrovačka zečina, buhač i mrižica te 30-ak vrsta orhideja (talijanski kaćun, liburnijska kokica, ljubičasti šiljorep, jesenska zasukica i dr.).
Bogata je i flora podmorja gdje se mogu naći čvorasta morska resa te morske cvjetnice oceanski porost (posidonija). Radi se o sredozemnom endemu koji gradi podmorske livade od velike važnosti za čitav niz životnih zajednica te je jedno od ekološki najosjetljivijih i najvrednijih staništa parka.
Bogat životinjski svijet kopna i podmorja
Jedna od posebnosti otoka Mljeta su tipična krška podzemna staništa: šilje, polušpilje i jame, s endemskom faunom beskralješnjaka. Budući da su baš tu prvi put pronađeni, neki od njih su upravo po Mljetu dobili i svoje znanstveno ime: Pergamasus meledensis, Strouhaloniscus meledensis, Otiorrhynchus meledanus i Meledella werneri.
Obitavaju na otoku i zmije i gušteri, kao i brojne vrste ptica, među kojima: zeba, kos, slavuj, crvendać, ćuk, šumska sova i ušara. Od sisavaca tu žive: miš, jež, više vrsta šišmiša, obični puh, obični zec, kuna bjelica, mungos, muflon, divlja svinja i jelen lopatar.
Podmorje Nacionalnog parka Mljet također obiluje raznim životinjskim vrstama, pa i onim endemskim. Od školjkaša se tu može naći Jakobovu kapicu, zakonom zaštićenu plemenitu perisku te prstace. Samo u mljetskim jezerima živi endemska meduza Aurelia relicta koja može narasti i do 55 centimetara u promjeru, dok je posebnost Velikog jezera što se u njemu nalazi najveći greben busenastog kamenog koralja (Cladocora caespitosa) na svijetu. Rasprostire se na površini od 650 m², na dubini između 4 i 18 metara.