Motovunska šuma
Motovunska šuma najveća je primorska autohtona šuma lisnatih stabala u Hrvatskoj. Nalazi se u središnjem dijelu sjeverne Istre, uz dolinu rijeke Mirne i rječice Butonige.
Flora Motovunske šume
Šuma je stanište hrasta lužnjaka (Quercus robur) koji obrasta velike površine, manji udio čini poljski jasen (Fraxinus angustifolia), obični grab (Carpinus betulus), crna joha (Alnus glutinosa), crna topola (Populus nigra), bijela topola (Populus alba), bijela vrba (Salix alba) i druga stabla. Nekoć je ovdje bio značajan nizinski brijest (Ulmus minor) no polako posve nestaje zbog holandske bolesti brijestova koje uzrokuju gljivice Ophiostoma ulmi, a prenose ju kukci potkornjaci roda Scolytus. Od drugih biljaka ovdje se može naići na rijetku vrstu primorsku pavitinu (Clematis viticella) koja se penje preko grmlja i kamena.
Za vrijeme Austro-Ugarske Monarhije šuma je bila rezervat uzgaja drveća za opskrbu brodogradilišta. Hrast lužnjak bio je još cijenjen u Veneciji, zbog kvalitete i iskrivljenosti svoje građe zbog čega se koristio u gradnji flote brodova.
Zbog izgradnje nove ceste, prenamjenom u poljoprivredna zemljišta, premještanjem korita Mirne te radi izgradnje akumulacijskog jezera Butoniga iskrčen je zapadni dio šume te dio šume u gornjem toku rječice Butonige zbog čega je površina smanjena s 1274 hektara (koliko je zauzimala 1971. godine) na 275 hektara. Šuma se odlikuje visokom razinom podzemnim voda i povremeno poplavi u jesen i proljeće a zbog nemogućnosti otjecanja površinskih voda također dolazi zamočvarenja tla.
Danas je zabranjen bilo kakav zahvat bez prethode dozvole a od 1963. godine zaštićena je kao posebni rezervat šumske vegetacije.
Stanište tartufa
Motovunska šuma poznato je stanište bijelog tartufa (Tuber magnatum) i crnog tartufa (Tuber melanosporum) čije sakupljanje je dozvoljeno. Prvi puta su otkriveni 1929. godine na ovom području. Rastu u tlu u simbiozi s korijenjem drveća na dubini 10-20 cm zbog čega ih je teško pronaći pa ih traže posebno uvježbani psi, ili ponekad svinje, koji ih nanjuše a berači otkopaju.