Crveno jezero
Crveno jezero je krška jama ispunjena vodom, treća je najveća ponikva na svijetu i ujedno je jedna od najdubljih speleoloških špilja na svijetu koje su stalno pod vodom. Nalazi se oko 1,5 kilometara sjeverozapadno od grada Imotskog na području Splitsko-Dalmatinske županije. Gotovo je kružnog oblika, promjera oko 200 m, površine oko 2,7 hektara. Litice koje okružuju jezero vrlo su strme, gotovo vertikalne i crvenkastosmeđe su boje zbog željeznih oksida po čemu je jezero i dobilo ime, a građene su većinom od vapnenca te dolomita.
Procijenjuje se da je jama nastala u Ledeno doba urušavanjem svoda golemih podzemnih špilja. Duboka je oko 500 metara od čega se polovica odnosi na vodeni udio no voda po količini svake godine značajno varira. Najdublja točka jezera nalazi se na 4 metra ispod razine mora.
Jezero je od 1964. godine zaštićeno kao geomorfološki spomenik prirode, dodatno je zaštićeno 1971. godine kao značajan krajobraz kao šire područje zajedno s obližnjim Modrim jezerom i šumom crnog bora (Pinus nigra ssp. nigra), a od 2014. godine uključeno je i u europsku mrežu zaštićenih područja Natura 2000.
Geomorfološkim, speleološkim i biološkim istraživanjima koje je 1998. godine organizirao Hrvatski speleološki savez na 15 metara dubine otkriven je razgranati špiljski sustav sa šupljinama ispunjenim zrakom koji ima drugi ulaz u stijeni iznad razine vode i vodi do drugog ali mnogo manjeg jezera.
Flora i fauna Crvenog jezera
Biljni svijet unatoč teško pristupačnim liticama je raznolik, tu su prisutne vrste primorski vrisak (Satureja montana), ljekovita kadulja (Salvia officinalis), bjelušina (Inula verbascifolia), merala (Amelanchier ovalis), crni jasen (Fraxinus ornus), crni grab (Ostrya carpinifolia), crnika (Quercus ilex) a između ostalog utvrđeno je i 15 zaštićenih svojti kao što su jadranska perunika (Iris pseudopallida), kokica paučica (Ophrys sphegodes), arduinov dubačac (Teucrium arduini), zelenkasti vimenjak (Platanthera chlorantha), gola visika (Cerinthe glabra), zelenkasti stolisnik (Achillea virescens) i druge.
Što se tiče faune jezero je stanište endemskih vrsta riba imotske gaovice (Delminichthys adspersus), ilirskog vijuna (Cobitis illyrica) i basaka (Rutilus basak). Na stijenama od gmazova ima poskoka (Vipera ammodytes), šaru poljaricu (Hierophis gemonensis) i primorsku guštericu (Podarcis siculus). Beskralježnjaci su najviše zastupljeni a osim puževa roda Gastropoda utvrđene su pijavice, rakovi, pauci, strige, kornjaši i drugi.
