Bunari Rajčica

Bunari Rajčica ili rimski bunari su jedni od posebnih i najljepših fenomena Kliške zagore u splitsko-dalmatinskoj županiji. Nalaze se između sela Gornji Matasi i Nisko u Općini Klis, udaljeni od Splita sat vremena vožnje.

Bunara je deset, uz jednu veliku lokvu koja služi za napajanje stoke. To su prirodni bunari simetričnog oblika i potpuno jednake veličine, okruženog suhozidom, unutar kojeg su napravljene i kamene stepenice. Nikad ne presušuju a dubine su oko 1 do 8 metara. Samo porijeklo bunara je nepoznato i o njima se zna jako malo a pretpostavlja se da potječu još od prije Rimljana, možda iz doba Ilira.

Voda u bunarima je od tirkizno zelene do plave boje, a u nekima je malo i muljevita što je pretpostavka da se miješa sa vodom koja se slijeva u njih. Novija istraživanja pokazuju da su preslika zviježđa Plejade pa se smatra da su možda korišteni u obredne svrhe. Zbog toga se smatra da su bunari su Stonehenge Dalmatinske zagore.

Flora i fauna je tipična za krš tako da nisu zabilježena nikakve posebne autohtone vrste. Do bunara se ionako teško dolazilo zbog nepristupačnog terena i obraslih šumskim puteva.

Zaštita i revitalizacija

Bunari Rajčica su proglašeni zaštićenim kulturnim dobrom. Prepoznata je vrijednost  ovih bunara i zahvaljujući sredstvima iz Europskih fondova, uložena su sredstva za njihovu revitalizaciju. Planirani radovi nisu narušili prirodnu ljepotu već su je obogatiti i učinili pristupačnijom posjetiteljima. Okoliš oko bunara je uređen, stvarajući ovo područje kao idealno izletište. Izletište uključuje sjenice, roštilj, stolove sa klupama, boćalište i sve tako da bude prihvatljivo i u skladu sa prirodom.

Revitalizacijom Bunara Rajčica budi se i Dalmatinska zagora i turizam koji pokušava vratiti život u ova područja. Možda će baš Bunari Rajčica probudit i uljepšat budućnost drugih prirodnih lokaliteta do kojih je sada teško doći jer su zapušteni i izoranih.