Primorski vrisak
Satureja montana
Karakteristike
Primorski vrisak ili primorski čubar (Satureja montana L.) je polugrmovita biljka iz porodice usnača (Lamiaceae). Stabljika je uspravna ili uzdignuta, okrugla, fino dlakava, pri dnu drvenasta, naraste do 40 cm visine. Korijen je razgranat i snažan. Listovi su jednostavni, linearno lancetasti, dugi 1-2 cm, široki 2-3 mm, kožasti, sjajni, zašiljeni, cjelovitih i dlakavih rubova, sjedeći ili na sasvim kratkoj peteljci. Cvjetovi su dvospolni, veliki oko 1 cm, nalaze se u pazušcima listova i skupljeni su po 3-7 u guste metličaste cvatove. Dvousnati su, građeni od bijelog ili rjeđe crvenkastog vjenčića, gornja usna je uspravna i okruglasta, donja usna je malo duža, trorežnjasta a srednji režanj je malo nazubljen i ima par ljubičastih mrljica. Čaška je zvonasta, kraća od cijevi vjenčića, dlakava na rubovima, ima 5 ušiljenih zubaca. Prašnika ima 4, kraći su od vjenčića a prašnice su im svijetloljubičaste. Tučak je jedan, plodnica je nadrasla, n juška je dvorežnjasta. Cvate od srpnja do rujna. Plod je kalavac, raspada se na četiri jajasta, glatka, svijetlosmeđa oraščića duga 1-1,5 mm, dozrijeva u rujnu i listopadu. Cijela biljka prekrivena je mnogobrojnim žlijezdama punim eteričnim uljem te je snažno aromatičnog mirisa.
Stanište
Rasprostranjen je u Europi na području oko Mediterana. Raste u velikim skupinama na sunčanim, toplim i suhim, krškim obroncima, među kamenjem i u pukotinama stijena, od nizina do pretplaninskih položaja. Kod nas ga jako puno ima u Lici, Gorskom kotaru i Primorju. Razmnožava se sjemenom i vegetativno reznicama u kasno proljeće.
Medenje
Dobra je medonosna biljka iako je pčelinja paša na njemu vrlo nesigurna, premda može dobro mediti ukoliko se ostvare povoljne vremenske prilike. Zabilježeni su dnevni prinosi od 3-5 kg meda te ukupno do 150 kg meda po košnici. Med je svijetložut i malo zelenkast, izraženog mirisa po biljci i vrlo ugodnog okusa. Smatra se jednim od najkvalitetnijih vrsta meda. Čisti med od primorskog vriska ostaje tekuć do godinu dana i pčele na njemu dobo zimuju.[1]
Etimologija
Naziv roda Satureja znači ugodnog mirisa i okusa, bio je korišten još kod starih Rimljana za neku začinsku biljku.[2] Ime vrste montana znači planinski. Na stranim jezicima nazivi su winter savory (eng.), Winter-Bohnenkraut (njem.), sarriette des montagnes (fr.), santoreggia montana (tal.), ajedrea (špa.), kraški šetraj, kraški žepek (slo.), rtanjski čaj, planinski čubar, vrijesak (sr.).
Upotreba
Koristi se cijeli nadzemni dio biljke prije ili za vrijeme cvatnje. Suši se na suhom i prozračnom mjestu u tankom sloju. Koristi se kao začin no posjeduje i antibakterijski učinak.
Od nadzemnog dijela biljka u cvatu proizvodi se eterično ulje destilacijom vodenom parom. Bogato je fenolima zbog čega je cijenjeno antibakterijsko i antivirusno ulje, no isto tako treba ga koristiti s oprezom. Koristi se kod infekcija mokraćnog, plućnog i probavnog sustava.
Srodne vrste
Srodan mu je planinski vrijesak (Satureja subspicata) koji ima ljubičaste cvjetove i nešto je nižeg rasta. Njega možemo naći samo na planinskom području.
Kalendar branja
Tablica prikazuje okvirno vrijeme sakupljanja pojedinih dijelova biljke prema mjesecima kroz cijelu godinu.
Galerija fotografija
Literatura
- Filip Šimić, (1980.), Naše medonosno bilje, Zagreb: Znanje
- Umberto Quattrocchi, (2012.), CRC World Dictionary of Medicinal and Poisonous Plants: Common Names, Scientific Names, Eponyms, Synonyms, and Etymology, Florida, SAD: CRC Press
- Ljubiša Grlić, (1990.), Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, Zagreb: August Cesarec
- Radovan Domac, (1994.), Flora Hrvatske – Priručnik za određivanje bilja, Zagreb: Školska knjiga
- Dario Kremer, Irena Krušić Tomaić, (2015.), Od sjemenke do ploda, Zagreb: Javna ustanova "Nacionalni park Sjeverni Velebit"
- Sergej Forenbacher, (2001.), Velebit i njegov biljni svijet, Zagreb: Školska knjiga