Pravi blaženak

Karakteristike

Pravi blaženak ili zečja stopa (Geum urbanum L.) je trajna zeljasta biljka iz porodice ruža (Rosaceae). Stabljika je jednostavna, uspravna i malo razgranata, rijetko dlakava, visoka do 60 cm. Podanak je tanak, valjkast, ukošen, slabo razgranat, dug 3-7 cm, debljine 1-2 cm, ugodna je mirisa na klinčić. Prizemni listovi skupljeni su u rozeti, nalaze se na peteljci te se razdijeljeni na 1-5 nazubljenih listića od kojih je vršni listić do 10 cm dugačak te ima 3-5 dvostruko grubo nazubljene rubove. Listovi na stabljici su sjedeći, također rascijepljeni i ušiljenog vrha. Cvjetovi su dvospolni, uspravni, smješteni na dugim stapkama iz pazušca listova. Cvate od svibnja do listopada. Njihove latice su žute, jajolikog oblika, dužine 0,5-1 cm te međusobno poprilično razmaknute. Lapovi čaške u početku vire između latica, kasnije nakon cvatnje su savijeni prema natrag. Plodovi su oraščići dugi 3-6 mm, imaju dlačice kojima se prihvaćaju za dlaku divljih životinja što biljci pomaže da se raširi.

Stanište

Biljka je rasprostranjena u gotovo cijeloj Europi, te dijelovima Azije i sjeverne Afrike, unešena je u Sjevernu Ameriku i Australiju. Raste na svježim, hranjivim, bazičnim, neutralnim i umjereno kiselim zemljištima od nizina do planinskog pojasa oko 1600 m nadmorske visine. Vrlo je česta biljka u svijetlim šumama i šikarama te na njihovim rubovima, nalazimo je također i u gradu, uz ograde i puteve, kao i u vlastitom dvorištu.

Etimologija

Latinsko ime roda Geum potječe od grčke riječi geuo (prijam), zbog ugodnog mirisa i okusa korijena.^[1] Ime vrste urbanum znači urbanski, koji pripada gradu, potječe od latinske riječi urbs (grad). Na stranim jezicima nazivi su wood avens, herb Bennet, St. Benedict’s herb (eng.), Echte Nelkenwurz (njem.), benoîte commune, herbe du bon soldat, herbe de St Benoît (fr.), hierba Bennet (špa.), navadna sretena (slo.).

Upotreba

Jestivi su mladi listovi i korijen.

Listovi sadrže oko 60-130 mg% vitamina C i oko 10 mg% karotina. Sakupljaju se krajem zime i u rano proljeće, pripremaju se u salatama, varivima i juhama, obično se miješaju sa drugim zelenim povrćem jer imaju pomalo hrapav okus.^[2]

Podanak je trpkog okusa i jakog mirisa, sadrži oko 0,2% eteričnog ulja, šećer, škrob, gorke tvari i trjeslovine. U malim količinama se usitnjen dodaje jelima. Ugodna je mirisa na klinčić, koristio se kao dodatak u izradu likera, vina, piva i sl.^[3]
Sakupljamo ga u proljeće ili u jesen, manje korjenčiće maknemo i sušimo ga na prozračnom i tamnom mjestu. Zbog sadržaja trjeslovina koristan je kod proljeva, za ispiranje usne šupljine kod upala desni i ždrijela.

Galerija fotografija

Literatura

1. Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
2. Ljubiša Grlić, (1990.), Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, Zagreb: August Cesarec ^{a b}
3. Čedomil Šilić, (1987.), Šumske zeljaste biljke, Sarajevo: Svjetlost
4. Sergej Forenbacher, (2001.), Velebit i njegov biljni svijet, Zagreb: Školska knjiga