Povijajuća heljda

Karakteristike

Povijajuća heljda (Fallopia convolvulus (L.) Á. Löve) je jednogodišnja zeljasta biljka iz porodice dvornika (Polygonaceae). Stabljika je tanka, razgranata, zelena ili crvenkasta. Naraste do 150 cm dužine povijajući se preko drugih biljaka ili objekata. Listovi su trokutasti, dugi do 6 cm, široki 3 cm, cjelovitog su ruba i smješteni na 5-15 mm dugoj peteljci. Cvjetovi su sitni, zelenkastobijeli, skupljeni u klasaste cvatove. Cvate od lipnja do listopada. Plod je trokutasti oraščić koji sadrži jednu sjemenku. Jedna biljka u sezoni stvori do 1000 oraščića koji zadržavaju klijavost i do 6 godina.^[1]

Stanište

Rasprostranjena je biljka na području cijele Europe, i dijelovima Azije, Afrike a na području Sjeverne Amerike smatra se kao invazivna vrsta. Kod nas je široko rasprostranjena, raste često kao korov na plodnim, obrađenim zemljištima. Predstavlja značajan problem za kulturne biljke, omota se oko usjeva i uzrokuje polijeganje i gušenje biljaka. Raste od nizina sve do planinskog područja, zabilježeni su primjerci i na 3600 m nadmorske visine na području Himalaja.

Etimologija

Latinsko ime roda dano je u čast talijanskom botaničaru, anatomu i liječniku Gabrielu Falloppiu (1523. – 1562.). Na stranim jezicima poznata je kao black-bindweed, wild buckwheat (eng.), Windenknöterich, Acker-Flügelknöterich (njem.), renouée faux liseron (fr.), erba leprina, poligono convolvolo (tal.), navadni slakovec (slo.).

Upotreba

Jestivi su mladi listovi koji se beru prije cvatnje te sjemenke koje se koriste za izradu kaša ili se melju te dodaju drugom brašnu za izradu kruha.^[2]

Galerija fotografija

Literatura

1. Mira Knežević, (2006.), Atlas korovne, ruderalne i travnjačke flore, Osijek: Poljoprivredni fakultet
2. Ljubiša Grlić, (1990.), Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, Zagreb: August Cesarec