Poljska voluharica
Microtus arvalis
Karakteristike
Poljska voluharica (Microtus arvalis Pallas) je sisavac iz porodice mišolikih glodavaca (Cricetidae). Tijelo im je masivno, s kratkim ušima te širom glavom. Duljine je od 8 do 13 cm, od čega četvrtina pripada kratkom repu. Boja leđa je žuto-smeđa, dok je trbušna boja sivkastobijela. Mladunci su sivkasti. Mužjaci mogu doseći težinu od 51 grama, dok ženke koje nisu trudne teže oko 42 grama.
Biljojed s dnevnim navikama, koja se pretežno hrani dvosjetnicima. Može predstavljati štetočinu usjeva, pogotovo navodnjavanih. Njeno gnijezdo izgrađeno je u podzemnoj sferičnoj šupljini dubine 30-50 cm, koja je povezana s vanjskim svijetom putem niza galerija. Poljska voluharica je vrlo slična brdskoj voluharici (Microtus agrestis), s kojom je teško razlikovati.
Stanište
Široko je rasprostranjena i naseljava velike površine Europe i Azije. Glavna staništa su joj livade s kratkom travom i pašnjaci, suha i vrlo otvorena borova šumska područja, poljoprivredna polja.
Gnijezdo radi ispod zemlje na dubini 30-50 cm a s nadzemnim dijelom ga je povezano s puno hodnika. Na površini uvijek slijedi iste staze, što dovodi do prepoznatljivih prolaza kroz vegetaciju. Izvan tih staza se rijetko viđaju a one im omogućuju brže i sigurnije kretanje te lakšu orijentaciju.
Podzemna gnijezda koriste se za skladištenje hrane, podizanje mladih te kao mjesto za odmor i san. Gnijezda se mogu dijeliti sa srodstvom ali inače su ženke teritorijalne i nema preklapanja zauzetih područja. Mužjaci ne održavaju teritorij i kreću se kao lutalice između teritorija više ženki.
Razmnožavanje i prehrana
Brzo se razmnožava kada su povoljni uvjeti i visoka dostupnost hrane. Trudnoća traje 21 dan a u leglu može biti do 13 mladunaca koji se rode s tek 1,4 grama težine. Slijepi su i oči im se tek počinju otvaraju nakon 11 dana, dok ukupno razdoblje dojenja traje 17-19 dana. Ženke postaju spolno zrele već u dobi od 12-14 dana (dakle, još kad traje razdoblje dojenja) i tada se već mogu pariti. Ženka tako može već sa 33 dana starosti roditi svoje prvo leglo. Ponovno parenje odmah nakon rođenja mladunaca je često, tako da ženke u optimalnim uvjetima mogu rađati svakih 20 dana. Godišnje mogu imati 5-10 legl stoga jedan par može stvoriti stotinu mladih u jednoj godini.
Populacija pokazuje velike fluktuacije. Nakon velike brojnosti prije ili poslije javlja se razdoblje mirovanja s vrlo niskom gustoćom populacije.
Visoka brojnost populacije događa se ipak zbog visoke smrtnosti. Prosječan životni vijek voluharica iznosi tek 3-6 mjeseci. Većina voluharica ugine u prvom mjesecu života, dok najmlađi potomci koji se rode tijekom godine i koji prežive zimu, počnu se razmnožavati iduće proljeće.
Voluharica ima velik broj predatora te je značajan dio prehrambenog lanca. Love ih ptice poput orlova, ušare, šumske sove a tu je i cijeli niz kopnenih grabežljivaca koji se hrane poputvidre, hermelina, poskoka, čagljeva, risova, lisica, rakuna i divljih svinja.
Hrane se voćem, orašastim plodovima, korom i grančicama, korijenje biljaka, lukovice
Etimologija
Naziv orda Microtus potječe od latinske riječi micro (mali) i otus (uho) te time ukazuje na rod vrsta koja imaju mala uha. Ime vrste arvalis dolazi od latinske riječi arvum (polje) čime ukazuje na životinjicu koja obitava na poljoprivrednim i poljskim staništima. Na stranim jezicima nazivi su common vole (eng.), Feldmaus (njem.), campagnol des champs (fr.), topo campagnolo comune, arvicola campestre (tal.), topillo campesino (špa.).
