Poljska prženica Knautia arvensis

Carstvo:
Red:
Dipsacales
Vrsta:
Knautia arvensis
Sinonimi:
Knautia sylvatica auct. non Duby, Knautia borderei Szabó, Scabiosa arvensis L.

Karakteristike

Poljska prženica (Knautia arvensis (L.) Coult.) je višegodišnja zeljasta biljka iz porodice kozokrvnica (Caprifoliaceae). Stabljika je uspravna, jednostavna ili u gornjem dijelu razgranata, okrugla ili malo žljebasta, u donjem dijelu prekrivena dlačicama, u gornjem gola ili maljava, naraste do 100 cm visine. Korijen je jak i razgranat ali kratak. Listovi su sivkastozelene boje i duboko urezani, dlakavi, pri dnu stabljike skupljeni su u rozetu, dok su gornji listovi nasuprotni i prema vrhu stabljike sve manji, na naličju i na drškama su gusto dlakavi. Cvjetovi su dvospolni, skupljeni po 50-100 u plosnate glavičaste cvatove promjera 1,5-3 cm, plavoljubičaste su boje i rastu na dugim, dlakavim stapkama čime obično nadvisuju okolne biljke. Ovojni listići su u više reda, izduženo jajasti ili lancetasti, obrasli priljubljenim dlakama. U cvatu je 4 prašnika i tučak s podraslom plodnicom. Cvjetaju dugo, od svibnja pa sve do jeseni i privlače brojne kukce, posebno pčele koje sakupljaju nektar i pelud. Plod je cilindričan, malen, dug oko 5 mm, smećkaste boje i gusto prekriven uspravnim dlačicama što mu pomaže da se prihvati na životinje i tako raširi, a i mravi ga raznose. Jedna biljka godišnje proizvede oko 2000 sjemenki.[1]

Stanište

Rasprostranjena je na području Europe, zapadne i središnje Azije. Raste na suhim i sunčanim livadama, ali i na vlažnim nasipima uz rijeke, na zapuštenim zemljištima, uz puteve. Preferira vapnenačka zemljišta a nalazimo je od nizina do planinskih predjela, do 2000 m nadmorske visine.

Medonosna je biljka i pčele rado posjećuju cvjetove.

Etimologija

Otac taksonomije Carl Linnaeus imenovao je rod Knautia u čast njemačkim liječnicima i botaničarima, braći Christianu (1656. – 1716.) i Christophu Knautu (1638. – 1694.). Ime vrste arvensis (poljski) ukazuje na stanište biljke. Narodno ime prženica dovodi se u vezi s liječenjem opeklina.[2] Na stranim jezicima nazivi su field scabious (eng.), Acker-Witwenblume, Wiesen-Witwenblume, Nähkisselchen, Wiesenskabiose (njem.), knautie des champs, scabieuse des champs (fr.), ambretta (tal.), escabiosa, viuda silvestre (špa.), njivsko grabljišče (slo.).

Upotreba

Mladi listovi prije nego biljka procvate jestivi su. Kako sadrži tanine djeluje adstringentno i uvarak se koristi za vanjska ispiranja i obloge kod liječenja rana i ozljeda. U narodnoj medicini biljka se koristila za čišćenje krvi, a smatrala se da smanjuje svrbež i koristila se za tretiranje raznih bolesti kože kao što je šuga, za liječenje urtikarija i lišajeva. U homeopatiji se biljka koristi za ekceme i druge bolesti kože. Engleski botaničar Nicholas Culpeper (1616. – 1654.) preporučivao je biljku za liječenje rana, za upaljeno grlo, kugu i ugriz zmije.

Srodne vrste

Osim srodnih vrsta u rodu, poljskoj prženici slična je preskočica (Succisa pratensis), no lako se raspoznaje prema tome što za razliku od poljske prženice nema urezane listove.

Galerija fotografija

Podijeli