Poljska preslica
Equisetum arvense
Karakteristike
Poljska preslica (Equisetum arvense L.) je trajna zeljasta biljka iz porodice preslica (Equisetaceae). Podanak je puzajuć i vrlo razgranat, vrlo dug a prodire u zemlji i do tri metra.[1] U rano proljeće (ožujak, travanj) iz njega prvo niču do 20 cm visoke uspravne, svijetlosmeđe, plodne stabljike koje u vršnim trusnicima nose sporangije a imaju do 2 cm duge rukavce sa 8-12 zubaca. Nakon što spore dozriju njihovi plodni izdanci uginu te krenu nicati sterilne stabljike koje se sterilne, izbrazdane, tvrde, šuplje, narastu do 50 cm visine. Oni su zelene boje, izrazito čvrsti i žilavi, a u pršljenovima stvaraju bočne izdanke.
Stanište
Rasprostranjena je na području Europe, Azije i Sjeverne Amerike. Staništa su joj ilovasta i kisela tla gdje često raste u velikim skupinama. Nalazimo je suhim i pjeskovitim mjestima, na poljima i neobrađenim zemljištima, uz putove i nasipe u nizinskom i brdskom pojasu. Vrlo je česta biljka te iako je vrlo korisna, smatra se korovom koji se teško iskorjenjuje. U sušnim godinama znaju se dogoditi najezde miševa koji grizu podanke preslice kada se kreću kroz tlo i potiču njezine spavajuće pupove, čime mogu prouzrokovati obilni rast biljke.[2]
Etimologija
Latinsko ime roda Equisetum potječe od riječi equus (konj) i seta (dlaka), vjerojatno zbog tankih ali krutih izdanaka vrsta u rodu.[3] Ime vrste arvense znači poljski. Na stranim jezicima poznata je kao horsetail (eng.), Acker-Schachtelhalm, Zinnkraut (njem.), prêle des champs (fr.), equiseto dei campi (tal.), cola de caballo (špa.), njivska preslica (slo.), rastavić (sr.).
Upotreba
Plodne stabljike su jestive, sakupljaju se početkom proljeća. Pripremaju se kuhanjem, prženjem ili se konzerviraju u octu nakon što se im se odstrane rukavci.[4]
U kasno proljeće i ljeti sakupljaju se nadzemne zelene sterilne stabljike. Bogate su različitim mineralnim tvarima (15-18%), od kojih posebno sadrže silicijsku kiselinu (15-18%), aluminijev i kalijev klorid (1,5%), mangan, flavonoide, jabučnu, oksalnu i akonitnu kiselinu, gorke tvari, sitosterol, vitamin C i drugo.[5] Korisne su kao direutik (potiče izlučivanje mokraće) i hemostiptik (sredstvo za zaustavljanje krvarenja). Koriste se za bolesti pluća, tuberkulozu, zadržavanje mokraće, upale bubrega, za mineralizaciju organizma, kod osteoporoze, za krhke nokte.
- 1 žličica kuha se u 300 mL vode (malo više od 1 šalice) 5 minuta i procijedi. Pije se 3× dnevno.
U vrtu i okućnici korisna je za jačanje otpornosti biljaka, djeluje preventivno protiv hrđe i plijesni te kao insekticid protiv moljaca, grinja i crvenog pauka.[6] Više o izradi pripravka vidite ovdje.
Zbog grube teksture stabljike služe za brušenje i čišćenje predmeta, kao prirodni brusni papir.
U ishrani konja i goveda moguća su otrovanja kada je poljska preslica sastavni dio njihove redovne krme. Djeluje na smanjivanje koncentracije vitamina B1. Već kod 5% u udjela poljske preslice u sijenu konji pokazuju znakove kliničkih otrovanja.[7]
Kalendar branja
Tablica prikazuje okvirno vrijeme sakupljanja pojedinih dijelova biljke prema mjesecima kroz cijelu godinu.
Galerija fotografija
Literatura
- Taib Šarić, (1991.), Atlas korova: 100 najvažnijih vrsta korovskih biljaka u Jugoslaviji, Sarajevo: Svjetlost zavod za udžbenike i nastavna sredstva
- Nada Hulina, (1998.), Korovi, Zagreb: Školska knjiga
- Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
- Ljubiša Grlić, (1990.), Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, Zagreb: August Cesarec
- Danica Kuštrak, (2005.), Farmakognozija : fitofarmacija, Zagreb: Golden marketing - Tehnička knjiga
- Mira Knežević, (2006.), Atlas korovne, ruderalne i travnjačke flore, Osijek: Poljoprivredni fakultet
- Sergej Forenbacher, (1998.), Otrovne biljke i biljna otrovanja životinja, Zagreb: Školska knjiga