Poljska krivičica

Karakteristike

Poljska krivičica (Anagallis arvensis L.) je jednogodišnja zeljasta biljka iz porodice jaglačevki (Primulaceae). Stabljika je niskog je rasta, oko 10-25 cm visine te polegnuta, razgranata, četverobridna i gola. Korijen je vretenast. Listovi su jajasti, dugi 1-2 cm, smješteni nasuprotno ili su po tri lista u pršljenu. Bez peteljke su, cjelovitog ruba i na naličju su dlakavi. Cvjetovi su pojedinačni, mali i nalaze se na tankim stapkama koje izviru iz pazušca listova. Vjenčić je sastavljen od pet narančastih (rjeđe plavkastih), okruglastih latica koje su na vrhu široko zaobljene a prednji rub je gusto žljezdasto dlakav, cjelovit ili slabo izverugan. Prašnika je pet. Cvatu od lipnja do rujna no za vrijeme lošeg vremena i zalaskom sunca cvjetovi se zatvaraju. Plod je okruglasta čahura koja se otvara s jednim zaklopce, sadrži brojne sitne sjemenke. Jedna biljka proizvede godišnje 100-300 sjemenki koje drže klijavost do 5 godina.^[1]

Stanište

Prirodno je rasprostranjena širom Europe, zapadne Azije i sjeverne Afrike, no danas je smatra udomaćena po cijelom svijetu. Staništa su joj sunčana mjesta travnjaka, polja, oranica i humusna zemljišta od nizina sve do pretplaninskih položaja 1500 m n.v. Sjemenke koje se nađu samljevene sa pšenicom boje brašno i kruh u crno.
^[2]

Etimologija

Latinski naziv roda Anagallis potječe od grčke riječi anagallomai (ne blistam) i staro je ime za rod Primulaceae.^[3] Za etimološko značenje postoje mnoge teorije. Prema jednoj teoriji moguće je da je naziv složenica od grčkih riječi ana (uz), i Gallos (ime rijeke u Frigiji, antičkoj pokrajini u današnjoj Turskoj pokraj koje je biljka izdašno rasla)^[4] ili preko riječi anagelaô (prasnuti u smijeh) zbog mišljenja da su kokoši nakon njenog konzumiranja euforično pjevale. Možda je riječ složenica od ana (ponovno, iznova) i agallein (uživati) jer se cvjetovi otvore svaki puta kada ih sunce obasja te nas tako obraduju svakodnevno.
Ime vrste arvensis znači poljski. Na stranim jezicima poznata je kao red pimpernel, red chickweed, poorman’s barometer, poor man’s weather-glass, shepherd’s clock (eng.), Acker-Gauchheil, Roter Gauchheil (njem.), mouron rouge ou mouron des champs (fr.), pimpinela escarlata, murajes, amurajes (špa.), centonchio dei campi (tal.), navadna kurja češnjica (slo.).

Upotreba

Smatra se blago toksičnom biljkom. Sadrži saponine u zeljastim dijelovima a u korijenu ciklamin. Životinje na paši je zbog gorkog okusa obično izbjegavaju no ako je ima mnogo mogu je konzumirati. Zabilježena su trovanja ovaca a i ptice se mogu smrtonosno otrovati sjemenkama.^[5]

Galerija fotografija

Literatura

1. Taib Šarić, (1991.), Atlas korova: 100 najvažnijih vrsta korovskih biljaka u Jugoslaviji, Sarajevo: Svjetlost zavod za udžbenike i nastavna sredstva
2. Nada Hulina, (1998.), Korovi, Zagreb: Školska knjiga
3. Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
4. Mordant de Launay, Jean Louis Auguste Loiseleur-Deslongchamps, Herbier général de l’amateur
5. Sergej Forenbacher, (1998.), Otrovne biljke i biljna otrovanja životinja, Zagreb: Školska knjiga
6. Radovan Domac, (1994.), Flora Hrvatske – Priručnik za određivanje bilja, Zagreb: Školska knjiga
7. Sergej Forenbacher, (2001.), Velebit i njegov biljni svijet, Zagreb: Školska knjiga