Plavi krastavac
Decaisnea fargesii
Karakteristike
Plavi krastavac (Decaisnea fargesii Franchet) je listopadno stablo iz porodice Lardizabalaceae. Naraste do 4 m visine. Listovi su spiralno smješteni, složeni, neparno perasti, dugi 50-90 cm, sastavljeni su od 13-25 ovalnih, svijetlozelenih liski cjelovitog ruba i nalaze se na kratkim peteljkama. Cvjetovi su dvospolni, krupni, promjera 3-6 cm, zvonasti, viseći, zelenkastožuti, skupljeni u viseće, do 50 cm duge metličaste cvatove. Cvate u lipnju i srpnju. Plod je valjkasta mahuna, u početku zelenkastožuta, kasnije plava, duga do 10 cm i promjera oko 2-3 cm. Sadrži želatinoznu pulpu i brojne crne, plosnate sjemenke poredane u dva reda. Dozrijeva u rujnu i listopadu.
Stanište
Prirodno je rasprostranjen u istočnoj Aziji (Kina, Tibet, Nepal, Mjanmar) gdje raste u vlažnim šumama i šikarama između 900 i 3000 m nadmorske visine. Koristi kao ukrasno drvo u vrtovima i parkovima zbog svoje lijepo raspoređenih listova, zanimljivih cvjetova i dekorativnih plodova. Odgovaraju mu sunčana do polusjenovita staništa, vlažna, dobro drenirana, duboka i plodna zemlja. Otporan je na hladne temperature do -15°C ali traži zaštićeno mjesto od jakih i hladnih vjetrova. Razmnožava se sjemenom koje proklije na ugodnih 18°C nakon 1-3 mjeseca. Brzo raste.
Etimologija
Naziv roda dan je prema belgijskom botaničaru Josephu Decaisneu (1807. – 1882.). Ime vrste fargesii odnosi se na francuskog amaterskog botaničara imena Pere Paul Guillaume He farges (1844. – 1912.). Na stranim jezicima nazivi su dead man’s fingers, blue bean plant, blue sausage fruit (eng.), Blaugurke, Blauschote (njem.), arbre aux haricots bleus, arbre aux saucisses bleues (fr.), dekajzneja (slo.).
Upotreba
Jede se pulpa ploda u sirovom obliku, zbog visokog sadržaja pektina i želatinozne teksture može se koristiti za izradu džemova. Sjemenke nisu jestive jer su tvrde te se odvajaju od pulpe prije konzumacije.
