Planinska kozja krv Lonicera alpigena

Carstvo:
Red:
Dipsacales
Vrsta:
Lonicera alpigena
Sinonimi:
Caprifolium alpinum Lam., Caprifolium alpigenum (L.) Gaertn., Chamaecerasus alpigena (L.) Medik.

Karakteristike

Planinska kozja krv (Lonicera alpigena L.) je listopadni grm iz porodice kozokrvina (Caprifoliaceae). Grane su uspravne ili rjeđe polegnute, slabo razgranate, narastu do 2 m visine. Korijenski sustav je dubok i jak, dobro razvijen i prilagođen. Kora je glatka, u početku zelenkasta, potom sivkastosmeđa, kasnije se uzdužno ljušti u trakama. Mladi izboji su slabo četverobridni, u početku malo dlakavi, kasnije ogole, ispunjeni su srčikom, prekriveni sitnim, crnkastim lenticelama. Pupovi su izduženo jajasti, šiljati, goli, svijetlozeleni do sivosmeđi, prekriveni smećkastim, ušiljenim ljuskama većinom s crnim pjegama, bijelog ili tamnijeg obruba, vršni pupovi su obično po dva zajedno, krupniji su od bočnih pupova koji su otklonjeni od grane. Listovi su unakrsno nasuprotni, jednostavni, veliki, eliptični, okruglaste ili klinaste osnove, na vrhu ušiljeni, cjelovitog ruba, na licu tamnozeleni i sjajni, naličje je svjetlije, uz nervaturu i na rubu su dlačice, dugi su 4-12 cm, široki 2-5,5 cm, nalaze se na oko 1-1,5 cm dugoj peteljci, nemaju palistiće. Cvjetovi su dvospolni, jednodomni, žućkasti do zelenkastožuti, na rubu crveni, rastu u paru na dršci dugoj 2-5 cm u pazušcima listova, ugodnog su mirisa. Čaška je zelena i gola, vjenčić je dug 1-2 cm, dvousnat, ima 5 sraslih latica (gornja usna ih ima četiri, donja jednu), u unutrašnjosti maljavo dlakav. Prašnika ima pet, dugi su kao i vjenčić, prašnice su crvene, tučak je jedan, ima podraslu plodnicu s dugim vratom, njuška je glavičasta. Cvate istovremeno s listanjem od svibnja do srpnja. Plodovi su sjajne, crvene, okruglaste bobe veličine oko 5-12 mm, sadrže 3-4 žutosmeđih, sjajnih, izbrazdanih sjemenki, dozrijevaju u kolovozu i rujnu.

Stanište

Rasprostranjena je u srednjoj i južnoj Europi u brdskim i pretplaninskim područjima. Raste pojedinačno ili u skupinama u listopadnim i miješanim šumama, na rubovima šuma, na sušim ili vlažnijim, plićim ili dubljim vapnenačkim tlima bogatim hranjivim tvarima. Povremeno se sadi kao ukrasna biljka. Razmnožava se sjemenom, vegetativno položenicama u proljeće i reznicama u kasno ljeti ili jesen.

Etimologija

Latinski naziv rod Lonicera dobio je u čast njemačkom botaničaru Adamu Loniceru (1528. – 1586.).[1] Na stranim jezicima nazivi su alpine honeysuckle (eng.), Alpen-Heckenkirsche (njem.), chèvrefeuille des Alpes, camérisier des Alpes (fr.), camecèraso, ciliegia d’alpe (tal.), madreselva de los Alpes (špa.), planinsko kosteničevje (slo.).

Upotreba

Plodovi su otrovni, izazivaju povraćanje, bolove u želucu, krvavi proljev, grčeve, nepravilan brži rad srca, u težim stanjima zbog klijenuti disanja može nastupiti smrt.[2]

Galerija fotografija

Podijeli