Planika

Karakteristike

Obična planika ili maginja (Arbutus unedo L.) je zimzeleni grm ili stablo iz porodice vrijesovki (Ericaceae). Naraste do 8 m visine tvoreći gustu krošnju. Korijenski sustav je dobro razgranat, vrlo dobro prilagođen pukotinama stijena i kamenjarima. Grane su uspravne, kora je u mladosti crvenkastosmeđa, kasnije postane sivosmeđa ili crvenkasta i ljušti se uskim, uzdužnim ljuskama. Listovi su spiralno raspoređeni, izduženo jajasti, fino pilasto nazubljenih rubova, dugi 6-9 cm, široki 2-3 cm, kožnati, na licu tamnozeleni i sjajni, naličje je svjetlije i bez sjaja, nalaze se na crvenkastim, oko 3-10 cm dugim peteljkama. Cvjetovi su dvospolni i jednodomni, pravilni, zvonoliki, bijeli ili svijetlorozi, skupljeni u visećim grozdastim cvatovima. Čaška je peterodijelna, vjenčić je peterozub, unazad svinutih zubića. Prašnika ima 10, plodnica je nadrasla. Cvate krajem jeseni, od listopada do prosinca. Plodovi su bobe (maginje), u početku žute, kasnije postanu narančastocrvene, velike su oko 1,5 cm, na površini su gusto prekrivene bradavičastim izraslinama, u unutrašnjosti su mesnato brašnjave i sočne. Dozrijevaju tek slijedeće godine u vrijeme cvatnje tako da se na istoj biljci mogu istodobno vidjeti cvjetovi i plodovi. Sjemenke su sitne, izdužene, smeđe boje.

Stanište

Rasprostranjena je u zemljama oko Sredozemlja. Kod nas ga ima u priobalnom području u Istri, na Kornatima i u Dalmaciji, na otocima Braču, Korčuli, Mljetu, Lokrumu, Šipanu i drugim. Staništa su mu makije i šume crnike. Razmnožava se sjemenom (sporo) i vegetativno putem reznica te margotiranjem slabije uspješnosti. Traži položaj punog sunca, dobro podnosi sušu, posolicu i niske temperature, zbog razgranatog korijena dobro veže zemljište. Jednom

Planika je dobra medonosna biljka, premda zbog vrlo kasne cvatnje krajem jeseni i dolaska hladnog vremena nektar bude neprerađen te se lako pokvari u saću.^[1] Med je žut, gorkast, cijenjen i kvalitetan.

Etimologija

Naziv roda Arbutus potječe od latinske riječi arbustum (šiblje) ili keltske riječi ar (opor) i butus (grm).^[2] Ime vrste unedo dolazi od latinske fraze unum edo (jedan jedem), zbog plodova koje je preporučljivo jesti jek u malim količinama.^[3] Na stranim jezicima nazivi su strawberry tree (eng.), Westlicher Erdbeerbaum (njem.), arbousier commun (fr.), corbezzolo, albatro, murta (tal.), madroño (špa.), medronheiro (port.), navadna jagodičnica (slo.).

Rod planika sadrži dvanaestak vrsta koje su rasprostranjene u Europi, Sjevernoj i Srednjoj Americi.

Upotreba

Jestivi su plodovi premda ih nije dobro jesti u većoj količini zbog probavnih problema. Slatkasto kiselkastog su okusa, sadrže 285% mg% vitamina C, oko 16% šećera (uglavnom fruktoza), 1,% pektinskih tvari, prezreli plodovi imaju 0,5% alkohola. Mogu se jesti sirove, češće se prerađuju u vino, rakiju, pekmez. Listovi se mogu koristiti kao začin umjesto lovora, sadrže oko 16% trjeslovina.^[4]

Kalendar branja

Tablica prikazuje okvirno vrijeme sakupljanja pojedinih dijelova biljke prema mjesecima kroz cijelu godinu.

Galerija fotografija

Literatura

1. Filip Šimić, (1980.), Naše medonosno bilje, Zagreb: Znanje
2. Emilija Vukićević, (1987.), Dekorativna dendrologija, Beograd: Naučna knjiga
3. Toni Nikolić, Sanja Kovačić, Mirko Ruščić, Milenko Milović, Vanja Stamenković, Darko Mihelj, Nenad Jasprica, Sandro Bogdanović, Jasenka Topić, (2008.), Flora jadranske obale i otoka – 250 najčešćih vrsta, Zagreb: Školska knjiga d.d.
4. Ljubiša Grlić, (1990.), Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, Zagreb: August Cesarec
5. Čedomil Šilić, (1990.), Atlas drveća i grmlja, Sarajevo: Svjetlost
6. Radovan Domac, (1994.), Flora Hrvatske – Priručnik za određivanje bilja, Zagreb: Školska knjiga
7. Stella Šatalić, Stanislav Štambuk, (1997.), Šumsko drveće i grmlje jestivih plodova; zaštita biološke raznolikosti, Zagreb: Državna uprava za zaštitu okoliša

Autorska prava fotografija

• Luis Fernández García
• Carsten Niehaus
• JXAndreani
• Bernard Dupont
• Bj.schoenmakers
• Lucarelli
• Nealmarques