Pjesnička puževica
Hygrophorus poetarum
Karakteristike
Pjesnička puževica (Hygrophorus poetarum R. Heim) je jestiva gljiva iz porodice Hygrophoraceae. Klobuk je bijel, na tjemenu oker, u početku je izbočen, kasnije otvoren, grbav, jako podvijenog ruba, gladak, mesnat, širok 5-15 cm. Listići su bijeli, kasnije kremasti, debeli, široki, elastični, nejednako dugi, rastu niz stručak. Stručak je bijel, valjkast, u donjem dijelu sužen, pun, vlaknast, mesnat, nema ovoj ni vjenčić, visok 6-10 cm, promjera 1-3 cm. Meso je bijelo, u starosti ispod kožice žućkastog, čvrsto, debelo i sočno, ugodnog karakterističnog mirisa i okusa. Spore su eliptične, glatke, otisak je bijel.
Stanište
Rasprostranjena je u Europi, staništa su bjelogorične ili miješane šume, voli rasti ispod bukva. Raste u skupinama od kraja ljeta do sredine jeseni. Rijetka je vrsta i zbog ugroženosti vodi se u Crvenoj knjizi gljiva Hrvatske kao strogo zaštićena vrsta.[1]
Etimologija
Latinski naziv roda Hygrophorus potječe od grčkih riječi hugros (vlaga) i fero (nosim), zbog sluzavog klobuka kod većine vrsta. Ime vrste poetarum (pjesnički) vjerojatno ukazuje na ugodan miris. Na stranim jezicima nazivi su poets wax cap (eng.), Isabellrötlicher Schneckling (njem.), igroforo dei poeti (tal.), pesniška polževka (slo.), pesnička puževica (sr.).
Upotreba
Jestiva je gljiva, cijenjena i izdašna, međutim zbog ugroženosti ju je bolje izostaviti s jelovnika.
Galerija fotografija
Literatura
- Zdenko Tkalčec, Armin Mešić, Neven Matočec, Ivana Kušan, (2008.), Crvena knjiga gljiva Hrvatske, Zagreb: Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Državni zavod za zaštitu prirode
