Perzijska ljubica
Exacum affine
Karakteristike
Perzijska ljubica ili plava lizika (Exacum affine Balf.f. ex Regel) je dvogodišnja zeljasta biljka iz porodice sirištarki (Gentianaceae). Stabljika je visoka 15-30 cm. Listovi su mali, ovalni, sjajni, tamnozeleni, suženi u kratku peteljku. Cvjetovi su ljubičasti, žutog središta, mirisni. Prašnici su žuti, ima ih pet. Cvate u rano ljeto.
Od kultivara značajan je ‘Atrocaeruleum‘ koji ima tamnoljubičaste cvjetove i zlatnožute prašnike.
Stanište
Endem je otočja Sokotra koje pripada Jemenu, državi u jugozapadnoj Aziji. Uzgaja se kao ukrasna sobna biljka. Odgovara joj plodno, dobro drenirano i konstantno blago vlažno tlo, stanište sa puno svjetlosti ali zaštićeno od direktnog sunca koje prži. Može rasti uz prozor na sjevernoj strani. Od visokih temperatura traži zaštitu, idealna temperatura je 13-16°C. Zalijeva se mlakom vodom koja nije pretvrda (ph 5,5 – 6) te se izbjegavati da se korijenova bala potpuno osuši. Prihranjuje se tekućim gnojivom od početka stvaranja pupoljaka do završetka cvatnje svaka 2 tjedna. Razmnožava se sjemenom.
Male sadnice drže se na vlažnom zraku i ne na jakom suncu.
Etimologija
Naziv roda Exacum potječe od grčkih riječi ex (van) i agere (djelovati) zbog purgativnog djelovanja nekih vrsta u rodu. Ime vrste affine znači sličan, srodan.[1]
Na stranim jezicima nazivi su Persian violet (eng.), Blaues Lieschen (njem.), violette de Perse (fr.), modrinka (slo.).
Galerija fotografija
Literatura
- Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
- Paul Williams, (2007.), Neodoljive sobne biljke, Zagreb: Mozaik knjiga
